Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1884/05 (Zeničko-dobojski kanton – Ministarstvo unutrašnjih poslova Zenica)
Odluka donesena 12. 09. 2006.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1884/05
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 09. 2006.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije, Mato Tadić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 12. septembra 2006. godine, u predmetu broj AP-1884/05, rješavajući apelaciju Zeničko-dobojslog kantona – Ministarstvo unutrašnjih poslova Zenica, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zeničko-dobojskog kantona – Ministarstvo unutrašnjih poslova Zenica podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Rev-680/04 od 7. juna 2005. godine, presude Kantonalnog suda u Zenici, broj Gž-24/04 od 31. maja 2004. godine, i djelimične presude Općinskog suda u Zenici, broj P-638/02 od 8. septembra 2003. godine, zbog proteka roka za podnošenje.
OBRAZLOŽENJE
1. Zeničko-dobojski kanton – Ministarstvo unutrašnjih poslova Zenica (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Kantonalno pravobranilaštvo Zenica, podnio je, 6. septembra 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev-680/04 od 7. juna 2005. godine, presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-24/04 od 31. maja 2004. godine, i djelimične presude Općinskog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-638/02 od 8. septembra 2003 . godine.
2. Djelimičnom presudom Općinskog suda, broj P-638/02 od 8. septembra 2003. godine, poništena su kao nezakonita rješenja apelanta kojima je tužitelju Nihadu Bošnjakoviću prestao radni odnos i to rješenje, broj 08-04/1-2-34-4-1268-1/02 od 18. marta 2002. godine, i rješenje, broj 08- 04/1-2-34-4-1268-3/02 od 2. aprila 2002. godine, kojim je odbijen prigovor tužitelja i potvrđeno rješenje o prestanku radnog odnosa.Pored toga, tužbeni zahtjev kojim se traži vraćanje tužitelja u radni odnos na poslove i radne zadatke u skladu s njegovom stručnom spremom odbijen je kao neosnovan. Istom presudom je utvrđeno da će se o preostalom dijelu tužbenog zahtjeva i o troškovima postupka odlučiti u daljem postupku, nakon pravosnažnosti navedene presude.
3. Presudom Kantonalnog suda, broj Gž-24/04 od 31. maja 2004. godine, žalba tužitelja je uvažena i osporena djelimična presuda u dijelu kojim je tužitelj odbijen sa tužbenim zahtjevom je preinačena, tako da se apelant obavezuje da tužitelja vrati u radni odnos na poslove i radne zadatke u skladu s njegovom stručnom spremom, u roku od 8 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja. Žalba apelanta je odbijena i djelimična presuda prvostepenog suda u stavu prvom izreke je potvrđena.
4. Protiv presude Kantonalnog suda, broj Gž-24/04 od 31. maja 2004. godine, apelant je izjavio reviziju Vrhovnom sudu. Rješenjem Vrhovnog suda, broj Rev-680/04 od 7. juna 2005. godine, revizija je odbačena, uz obrazloženje da je tužitelj u dopuni tužbe, koju je podnio 16. juna 2003. godine, kao vrijednost spora označio iznos od 4.000,00 KM, te kako se radi o radnom sporu iz člana 364. st. 2. i 3. ranije važećeg Zakona o parničnom postupku u kojem je propisano da revizija nije dopuštena ukoliko vrijednost spora označena u tužbi ne prelazi iznos od 15.000,00 KM, revizija u konkretnom predmetu nije dopuštena.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
6. Prema članu 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 15. stavom 3. Poslovnika Ustavnog suda (vidi rješenje Ustavnog suda, broj U- 15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine).
8. Iz navoda apelacije i priloženih dokumenata proističe da je apelant protiv osporene presude Kantonalnog suda izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda, broj Rev-680/04 od 7. juna 2005. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda, broj Gž-24/04 od 31. maja 2004. godine, donesena povodom žalbe obiju parničnih stranaka protiv prvostepene presude.
9. S obzirom na to da je apelantu 28. jula 2004. godine uručena presuda Kantonalnog suda, broj Gž-24/04 od 31. maja 2004. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 6. septembra 2005. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović