Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1632/05 (G. i V. B.)

Odluka donesena 12. 09. 2006.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1632/05

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 09. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije, Mato Tadić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 12. septembra 2006. godine, u predmetu broj AP-1632/05, rješavajući apelaciju Gojka i Vere Božović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Gojka i Vere Božović, podnesena protiv zaključka Odjela za odbranu Novi Grad Uprave za odbranu Sarajevo Federalnog ministarstva odbrane, broj 20-4-10-34-9-

671/04 od 2. jula 2004. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Gojko i Vera Božović (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Sarajeva, koje zastupa Enes Džafić, podnijeli su 8. augusta 2005. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv zaključka Odjela za odbranu Novi Grad Uprave za odbranu Sarajevo Federalnog ministarstva odbrane (u daljnjem tekstu: Odjel za odbranu), broj 20-4-10-34-9-

671/04 od 2. jula 2004. godine.

2. Komisija za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica (u daljnjem tekstu: Komisija) je odlukom, broj 514-2373-1/1 od 2. septembra 2003. godine, potvrdila da je apelant Gojko Božović, bio savjestan posjednik stana u Sarajevu, u Ulici Đure Jakšića broj 12 (u daljnjem tekstu: sporni stan), te da on ima pravo da stupi u posjed spornog stana u roku određenom Zakonom o izvršenju odluka Komisije. Apelanti su na temelju navedene odluke uvedeni u posjed stana 17. decembra 2003. godine, nakon čega su pokrenuli postupak otkupa stana.

3. Odjel za odbranu je zaključkom, broj 20-4-10-34-9-671/04 od 2. jula 2004. godine, prekinuo postupak otkupa stana pokrenutog po zahtjevu apelanata do rješavanja prethodnog pitanja. U obrazloženju rješenja je navedeno da je Vojno-stambeni organ Zajedničke komande Vojske Federacije Bosne i Hercegovine pokrenuo postupak ponovnog razmatranja odluke Komisije na temelju koje su apelanti uvedeni u posjed stana, te da se do rješenja tog postupka, što se smatra prethodnim pitanjem, ne može nastaviti postupak otkupa stana.

4. Apelanti su naveli da je povrijeđeno njihovo pravo na privatni i porodični život iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropske konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti su naveli da postupak otkupa spornog stana miruje, a u Komisiji nema evidentiran zahtjev za preispitivanje odluke od strane Federalnog ministarstva odbrane.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

6. Iako su u dijelu apelacije u kojem je potrebno navesti odluke koje osporavaju apelanti naveli odluku Komisije kojom im je omogućen povrat u posjed stana, iz apelacije proizilazi da se žale na zaključak Odjela za odbranu kojim je prekinut postupak otkupa spornog stana. Ustavni sud će, stoga, razmotriti apelaciju u svjetlu te odluke.

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda br. AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. U pravnoj pouci osporenog zaključka je navedeno da apelanti mogu izjaviti žalbu Federalnom ministarstvu odbrane kao drugostepenom organu u roku od 15 dana od datuma uručenja zaključka. S obzirom da apelanti nisu podnijeli žalbu Federalnom ministarstvu odbrane, zbog čega nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1632/05 (G. i V. B.) | Sudska praksa | Aktio