Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1641/05 (A. K.)

Odluka donesena 12. 09. 2006.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1641/05

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 09. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije, Mato Tadić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 12. septembra 2006. godine, u predmetu broj AP-1641/05, rješavajući apelaciju Asima Kovača, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Asima Kovača, podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Kž-327/05 od 12. jula 2005. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Asim Kovač (u daljnjem tekstu: apelant), trenutno na izdržavanju kazne zatvora u KPZ Zenica, podnio je, 10. augusta 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Kž-327/05 od 12. jula 2005. godine.

2. Kantonalni sud u Zenici je rješenjem, broj Kv-39/05 od 2. juna 2005. godine, koje je potvrđeno rješenjem Vrhovnog suda, broj Kž-327/05 od 12. jula 2005. godine, odbacio apelantov zahtjev za nepravo ponavljanje krivičnog postupka okončanog pravosnažnim presudama ranijeg Višeg suda u Zenici, br. K-56/96 od 1. jula 1996. godine i K-27/91 od 11. oktobra 1991. godine. Apelant je zahtjevom za nepravo ponavljanje krivičnog postupka zatražio da sud objedini kazne zatvora iz navedenih pravosnažnih presuda i primjenom odredaba o sticaju izrekne jedinstvenu kaznu zatvora.

3. Iz apelacije proizilazi da se apelant žali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), jer je odbačen njegov zahtjev za nepravo ponavljanje krivičnog postupka.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

«Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»

5. Član 6. stav 1. Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi:

"1.Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […].»

6. Apelant je osporio rješenja redovnih sudova donesena u postupku po njegovom zahtjevu za nepravo ponavljanje krivičnog postupka, odnosno izricanje jedinstvene kazne zatvora. Ustavni sud smatra da je potrebno, kao prvo, odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak po prijedlogu za nepravo ponavljanje postupka tiče utvrđivanja osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U vezi sa tim, Ustavni sud se poziva na stav bivše Evropske komisije za ljudska prava u predmetu X protiv Austrije (vidi odluku o dopustivosti povodom aplikacije broj 7761/77 od 8. maja 1978. godine, Odluke i izvještaji (OI), broj 14. strana 171. i dalje). U navedenom predmetu Evropska komisija za ljudska prava je zauzela stanovište da se član 6. Evropske konvencije ne primjenjuje na postupak povodom zahtjeva za obnovu postupka, «jer takav postupak ne utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe protiv aplikanta». Ovaj postupak odlučuje samo o tome da li će biti odobreno ponovno suđenje ili ne. I Ustavni sud je zauzeo isto stanovište u svojim ranijim odlukama (vidi odluku o prihvatljivosti Ustavnog suda, broj AP-563/05 od 28. juna 2005. godine).

7. U konkretnom slučaju protiv apelanta su vođena dva odvojena krivična postupka u kojima su mu izrečene odvojene kazne zatvora. U postupcima donošenja tih presuda se odlučivalo o „osnovanosti krivične optužbe“ protiv apelanta u smislu člana 6. stav 1. Europske konvencije. U postupku po apelantovom prijedlogu za nepravo ponavljanje krivičnog postupka se samo odlučivalo o tome da li su se stekli uslovi za izricanje jedinstvene kazne zatvora, odnosno nije se utvrđivala osnovanost krivične optužbe protiv apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa nisu ni primjenjive garancije iz ovog člana. Ni član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, u ovom slučaju, ne pruža šire garancije.

8. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da se apelantovi navodi o povredi prava na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, moraju odbiti kao inkompatibilni ratione materiae sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1641/05 (A. K.) | Sudska praksa | Aktio