Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2674/05 (N. N.)
Odluka donesena 12. 09. 2006.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2674/05
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 09. 2006.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije, Mato Tadić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 12. septembra 2006. godine, u predmetu broj AP-2674/05, rješavajući apelaciju Nedžade Numanović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Nedžade Numanović, podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli, broj Gž-753/03 od 30. oktobra 2003. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Nedžada Numanović (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Kladnja, podnijela je, 29. decembra 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli, broj Gž-753/03 od 30. oktobra 2003. godine.
2. Općinski sud u Kladnju je presudom, broj P-217/01 od 4. februara 2003. godine, usvojio apelanticin tužbeni zahtjev i poništio rješenja tuženog Ministarstva unutrašnjih poslova Tuzla (u daljnjem tekstu: tuženi) ne temelju kojih je prestao radni odnos apelantice kod tuženog. Tuženi je Kantonalnom sudu uložio žalbu na presudu Općinskog suda.
3. Kantonalni sud je presudom, broj Gž-753/03 od 30. oktobra 2003. godine, uvažio žalbu tuženog, preinačio prvostepenu presudu i odbio apelanticin tužbeni zahtjev. Apelantica je Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) izjavila reviziju protiv presude Kantonalnog suda.
4. Vrhovni sud je rješenjem, broj Rev-67/04 od 5. aprila 2005. godine, odbacio apelanticinu reviziju kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja je navedeno da prema odredbi iz člana 364. stav 3. Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“, br. 42/98 i 3/99 – zakon koji je primjenjen u konkretnom slučaju), revizija nije dopuštena u radnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev ne odnosi na potraživanje u novcu, predaju stvari ili izvršenje kakve druge činidbe, ako vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naveo ne prelazi 15.000 KM. Nadalje je navedeno da u tužbi nije označena vrijednost spora niti je to učinjeno prije početka rasprave o glavnoj stvari, pa je na taj način nastupila prekluzija vezano za označavanje vrijednosti predmetnog spora i naknadno označena vrijednost od strane apelantice je bez procesno pravnog učinka.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom
1. Pravila Ustavnog suda (vidi rješenje Ustavnog suda, broj U-15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine).
7. Ustavni sud je utvrdio da je u konkretnom slučaju revizija bila neefektivan pravni lijek, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, s obzirom da je odbačena kao nedopuštena rješenjem Vrhovnog suda. Proizilazi da je konačna odluka u ovom predmetu presuda Kantonalnog suda, broj Gž-753/03 od 30. oktobra 2003. godine. S obzirom da je rješenje Vrhovnog suda doneseno 5. aprila 2005. godine, apelantica je presudu Kantonalnog suda od 30. oktobra 2003. godine primila prije tog datuma. Kako je apelacija Ustavnom sudu podnesena 29. decembra 2005. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda.
8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović