Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1723/05 (N. B.)
Odluka donesena 12. 09. 2006.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1723/05
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 09. 2006.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici ,Miodrag Simović i Valerija Galić, i sudije Mato Tadić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 12. septembra 2006. godine, u predmetu broj AP-1723/05, rješavajući apelaciju Nermine Begić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Nermine Begić, podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Rev-686/04 od 2. juna 2005. godine, i presude Kantonalnog suda u Zenici, broj Gž-2092/03 od 30. juna 2004.
godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Nermina Begić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Kaknja, koju zastupa Zahid Kovač, advokat iz Zenice, podnijela je, 15. avgusta 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev-686/04 od 2. juna 2005. godine, i presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-2092/03 od 30. juna 2004. godine.
2. Općinski sud u Kaknju je presudom, broj Rs-5/03 od 28. oktobra 2003. godine, usvojio tužbeni zahtjev apelantice, kao tužiteljice, i poništio odluke o prestanku radnog odnosa JP «Elektroprivreda BiH» p.o. Sarajevo, Direkcija za proizvodnju TE Kakanj (u daljnjem tekstu: tuženi), broj 0291-62-1591/02 od 27. februara 2002. godine, i broj 0291-62-3050/02 od 5. aprila 2002. godine, kao nezakonite, pa je naloženo tuženom da apelantici uspostavi radnopravni status na poslovima i zadacima koji odgovaraju njenoj stručnoj spremi i radnim sposobnostima, te je donijeta privremena mjera kojom je tuženom naloženo da apelanticu odmah vrati na poslove i radne zadatke koje je obavljala do otkaza ugovora o radu i da joj isplaćuje plaću do okončanja spora.
3. Kantonalni sud je presudom, broj GŽ-2092/03 od 30. juna 2004. godine, uvažio žalbu tuženog i preinačio prvostepenu presudu tako da je apelantičin tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan. Apelantica je protiv drugostepene presude izjavila reviziju Vrhovnom sudu.
4. Vrhovni sud je rješenjem, broj Rev-686/04 od 2. juna 2005. godine, odbacio apelantičinu reviziju kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja je navedeno da prema odredbi iz člana 364. stav 3. Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“, br. 42/98 i 3/99), revizija nije dopuštena u imovinsko-pravnim sporovima u kojem se tužbeni zahtjev ne odnosi na potraživanje u novcu, predaju stvari ili izvršenje kakve druge činidbe, ako vrijednost predmetnog spora koju je tužitelj u tužbi naveo ne prelazi 15.000 KM. Dalje je navedeno da, apelantica ni u tužbi ni tokom trajanja postupka nije označila vrijednost predmeta spora, a to znači da je pristala na posljedice koje prate propuštanje takve procesno-pravne radnje, pa je iz tog razloga revizija odbačena kao nedopuštena.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
6. Ustavni sud mora, prije svega, utvrditi koja je konačna odluka u predmetnom slučaju, tj. da li je apelantica iscrpjela sve efektivne pravne lijekove i podnijela apelaciju u roku od 60 dana, kako je to predviđeno članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom
1. Pravila Ustavnog suda (vidi rješenje Ustavnog suda, broj U-15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine).
8. Iz navoda apelacije i priloženih dokumenata proističe da je apelantica protiv osporene presude Kantonalnog suda izjavila reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda, broj Rev- 686/04 od 2. juna 2005. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda, broj Gž-2092/03 od 30. juna 2004. godine, donesena povodom žalbe tuženog protiv prvostepene presude.
9. S obzirom na to da je, 11. avgusta 2004. godine, apelantici uručena presuda Kantonalnog suda, broj Gž-2092/03 od 30. juna 2004. godine, a apelacija Ustavnom sudu podnesena 15. avgusta 2005. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila osporenu presudu Kantonalnog suda.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović