Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2002/06 (Volkswagen d.o.o Sarajevo)
Odluka donesena 12. 09. 2006.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2002/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 09. 2006.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, i sudije Mato Tadić i Jovo Rosić na sjednici održanoj 12. septembra 2006. godine, u predmetu broj AP-2002/06, rješavajući apelaciju Voklswagen d.o.o. Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Volkswagen d.o.o.
Sarajevo podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu, broj Pž-362/05 od 6. aprila 2006. godine, i rješenja Općinskog suda u Sarajevu, broj Ps-065-O-Ps-06-001025 od 6. jula 2006. godine, jer je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. Volkswagen d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Nerminka Hamidović, advokat iz Sarajeva, podnio je, 13. jula 2006. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Pž-362/05 od 6. aprila 2006. godine, i rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj Ps-065-O-Ps-06-001025 od 6. jula 2006. godine. Apelant je, također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud apelantu, kao predlagaču mjere osiguranja, naložio deponovanje sredstava po osnovu pravomoćne presude Kantonalnog suda, broj Pž-362/05 od 6. aprila 2006. godine, u ukupnom iznosu od 591.826,17 KM na depozit suda ili posebno otvoren račun kod banke koju sud odredi, do okončanja postupka pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu. Vrhovni sud), po izjavljenoj reviziji apelanta protiv presude Kantonalnog suda, broj Pž-362/05 od 6. aprila 2006. godine.
2. Općinski sud je presudom, broj Ps-231/04 od 22. jula 2005. godine, obavezao apelanta, kao tuženog, da isplati Inter color centru d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: tužitelj) na ime vrijednosti ulaganja u opremu iznos od 323.632,99 KM, na ime ulaganja u adaptaciju poslovnog prostora iznos od 310.795,89 KM, na ime štete nastale povredom ugleda firme Goodwill iznos od 274.028,00 KM, na ime štete zbog neiskorištenih kapaciteta za lakiranje vozila iznos od 445.204,50 KM sa zakonskom zateznom kamatom, dok je sa viškom tužbenog zahtjeva u iznosu od 109.217,31 KM, tužilac odbijen.
3. Apelant je protiv prvostepene presude izjavio žalbu, koja je djelimično uvažena, pa je Kantonalni sud presudom, broj Pž-362/05 od 6. aprila 2006. godine, preinačio prvostepenu presudu tako da je apelanta obavezao da plati tužitelju na ime troškova adaptacije poslovnog prostora iznos od 28.042,81 KM, na ime vrijednosti ulaganja u opremu iznos od 323.632,99 KM i troškove parničnog postupka, dok je tužbeni zahtjev u iznosu od 1.001.985,50 KM drugostepenom presudom odbijen.
4. Protiv navedene presude apelant je, 23. juna 2006. godine, izjavio reviziju Vrhovnom sudu, o kojoj je postupak u toku.
5. Apelant je podnio Općinskom sudu prijedlog za donošenje sudske mjere osiguranja, kojom bi naložio deponovanje sredstava po osnovu pravomoćne presude Kantonalnog suda u Sarajevu, broj Pž-362/05 od 6. aprila 2006. godine, u ukupnom iznosu od 591.826,17 KM na depozit suda ili posebno otvoren račun kod banke koju sud odredi, do okončanja postupka pred Vrhovnim sudom o izjavljenoj reviziji apelanta na onaj dio pravomoćne presude kojim je njegova žalba odbijena.
6. Općinski sud je rješenjem, broj Ps-065-0-Ps-06-001025 od 6. jula 2006. godine, odacio kao nedozvoljen prijedlog apelanta za donošenje sudske mjere osiguranja, kao i privremene mjere osiguranja. U obrazloženju rješenja se ističe da s obzirom da je predlagatelj tuženi, što znači dužnik, ne radi se o uslovima za donošenje mjere osiguranja iz člana 269. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», broj 53/03), jer ne postoji tražbina predlagača mjere, nego tužitelja, kao protivnika mjere osiguranja, pa je prijedlog odbačen kao nedozvoljen.
7. Apelant je protiv navedenog rješenja, 7. jula 2006. godine, izjavio žalbu Kantonalnom sudu, po kojoj je postupak u toku.
8. Apelant se žali da je Općinski sud pogrešno tumačio odredbe Zakona o parničnom postupku, kad je zaključio da tuženi nije legitimisan da podnese prijedlog za donošenje mjere osiguranja, čime je došlo do povrede prava apelanta na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na jednakost pred zakonom, jer će za apelanta, kako navodi, nastupiti nenadoknadiva materijalna šteta izvršenjem pravomoćne presude Kantonalnog suda, protiv koje je u toku postupak po izjavljenoj reviziji pred Vrhovnim sudom.
9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Poslovnika Ustavnog suda glase:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem efektivnom pravnom lijeku koji je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji koji od slijedećih slučajeva:
(14) apelacija je preuranjena;»
10. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
11. U konkretnom slučaju, postupak o predmetu apelacije je nakon izjavljene žalbe protiv prvostepenog rješenja kojim je odbačen apelantov prijedlog za donošenje sudske mjere osiguranja u toku pred Kantonalnim sudom. Pored navedenog, Ustavni sud primjećuje da je osnovni postupak, kojim se utvrđuje postojanje apelantovih građanskih obaveza, odnosno postojanje i visina apelantovog duga prema tužitelju, nakon izjavljene revizije u toku pred Vrhovnim sudom, koji još nije donio odluku o reviziji.
12. Član 237. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH», broj 53/03) glasi:
«Član 237.
(1)Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravomoćne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostave prepisa presude.
(2)Revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000 KM.
(3)Izuzetno, Vrhovni sud Federacije BiH može dopustiti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.»
13. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji su apelanti dužni iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Apelant odlučuje koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanta je da se iscrpi sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. Obzirom na izuzetak predviđen u članu 237. stav 3. Zakona o parničnom postupku, prema kojem Vrhovni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji prejudicirao ovo pitanje. Zbog toga je u konkretnom slučaju, apelacija preuranjena, jer je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o reviziji. Nakon donošenja odluke o reviziji, bez obzira na vrstu i razloge te odluke, apelant ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj je, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužan na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.
14. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena, ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
15. S obzirom da je u ovom predmetu donesena odluka o dopustivosti, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje prijedloga apelanta za donošenje privremene mjere.
16. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović