Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2075/05 (B. P.)

Odluka donesena 12. 09. 2006.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2075/05

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 09. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije, Mato Tadić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 12. septembra 2006. godine, u predmetu broj AP-2075/05, rješavajući apelaciju Brace Popovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Brace Popovića podnesena protiv rješenja Ministarstva stambenih poslova Kantona Sarajevo, broj 27/02-23-19314/05 od 17. oktobra 2005. godine, i rješenja Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevo, broj 23-04/III-

23-P-63/03 od 26. augusta 2005. godine, jer je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. Braco Popović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je, 4. oktobra 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Ministarstva stambenih poslova Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo stambenih poslova), broj 27/02-23-19314/05 od 17. oktobra 2005. godine, i rješenja Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Uprava za stambena pitanja) broj 23-04/III-23-

P-63/03 od 26. augusta 2005. godine.

2. Apelant je, 1. decembra 2003. godine, podnio zahtjev za rekonstrukciju zahtjeva za vraćanje u posjed stana u Sarajevu, u Ulici Gradačačka broj 98. Uprava za stambena pitanja je zaključkom, broj 23-04/III-23-63/03 od 10. februara 2004. godine, odbacila zahtjev apelanta, kao neblagovremen.

3. Ministarstvo za stambene poslove je, postupajući po žalbi apelanta, rješenjem broj 27/02-23-996/04 od 18. juna 2004. godine, poništilo navedeni zaključak i predmet vratilo prvostepenom organu na ponovni postupak.

4. U ponovljenom postupku, Uprava za stambena pitanja je rješenjem, broj 23-04/III-23-

P-63/03 od 26. augusta 2005. godine, koje je potvrđeno rješenjem Ministarstvo za stambene poslove, broj 27/02-23-19314/05 od 17. oktobra 2005. godine, odbilo kao neosnovan zahtjev za rekonstrukciju postupka po zahtjevu za vraćanje predmetnog stana u posjed.

5. Upravni organi su utvrdili da, prema svim dokazima prikupljenim u prethodnom i obnovljenom postupku, navodni apelantov zahtjev za povrat stana od 23. decembra 1998. godine nije nikada podnesen niti je egzistirao kod navedenog organa, pa iz tih razloga i nije prihvaćen apelantov zahtjev za rekonstrukciju predmeta.

6. Nakon toga, apelant je podnio, 21. decembra 2005. godine, tužbu u upravnom sporu Kantonalnom sudu u Sarajevu protiv rješenjem Ministarstvo za stambene poslove, broj 27/02-23-

19314/05 od 17. oktobra 2005. godine, koje je u sudu zavedena pod posl. brojem 2694/05.

7. Apelant se žali da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska kopnvencija).

8. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glase: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem efektivnom pravnom lijeku koji je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji koji od slijedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;»

9. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

10. U konkretnom slučaju, apelant pobija rješenje kojim mu je odbijena žalba izjavljena protiv rješenja o odbijanju zahtjeva za rekonstrukciju postupka po zahtjevu za vraćanje spornog stana u posjed. Međutim, protiv osporenog drugostepenog rješenja apelant je podnio tužbu Kantonalnom sudu u Sarajevu i pokrenuo upravni spor. Prema obavještenju koje je Ustavni sud dobio od Kantonalnog suda u Sarajevu, 21. juna 2006. godine, tužba je kod tog suda zavedena pod brojem U-

2694/05 i o njoj još nije donesena odluka. Slijedi da je apelacija preuranjena.

11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena, ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2075/05 (B. P.) | Sudska praksa | Aktio