Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2416/05 (J. B.)

Odluka donesena 12. 09. 2006.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2416/05

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 09. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 12. septembra 2006. godine u predmetu broj AP-2416/05, rješavajući apelaciju Jasne Bošković, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Jasne Bošković podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Zenici, broj U-80/05 od 17. oktobra 2005. godine, rješenja Ministarstva za prostorno uređenje, promet, komunikaciju i zaštitu okoline Zeničko-Dobojskog kantona, broj 12-23-823/03 od 29. marta 2004. godine, i zaključka Službe za opću upravu i stambene poslove Općine Zenica, broj 03-23-12-2408/99 od 26. februara 2003. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Jasna Bošković (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Doboja, podnijela je, 28. novembra 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Zenici ( u daljnjem tekstu: Kantonalni sud ), broj U-80/05 od 17. oktobra 2005. godine, rješenja Ministarstva za prostorno uređenje, promet, komunikaciju i zaštitu okoline Zeničko-Dobojskog kantona (u daljnjem tekstu: Mnistarstvo), broj 12-23-823/03 od 29. marta 2004. godine, i zaključka Službe za opću upravu i stambene poslove Općine Zenica (u daljnjem tekstu: Služba), broj 03-23-12-2408/99 od 26. februara 2003. godine.

2. Apelantica je, 31. augusta 1999. godine, podnijela Službi zahtjev za vraćanje u posjed stana koji se nalazi u Ulici Crkvice broj 45C/I-6, u Zenici. Služba je zaključkom, broj 03-23-12-2408/99 od 26. februara 2003. godine, koje je potvrđeno rješenjem Ministarstva, broj 12-23-823/03 od 29. marta 2004. godine, odbacila zahtjev apelantice za povrat stana u posjed kao neblagovremen. U obrazloženju prvostepenog rješenja je navedeno da je apelantica neblagovremeno podnijela zahtjev za povrat stana, pošto je isti datiran 31. augusta 1999. godine, a krajnji rok za podnošenje zahtjeva je bio 4. jula 1999. godine, shodno odredbi člana 5. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», br. 11/98, 38/98, 12/99, 18/99, 27/99, 43/99, 37/01 i 56/01). Nadležno Ministarstvo za prostorno uređenje je, postupajući po žalbi apelantice, utvrdilo da se ne mogu prihvatiti njeni žalbeni navodi, jer se radi o prekluzivnom roku koji se ne može produžavati, pošto se protekom roka gubi određeno pravo, a u konkretnom slučaju prestaje stanarsko pravo.

3. Kantonalni sud je presudom, broj U-80/05 od 17. oktobra 2005. godine, odbio apelantičinu tužbu protiv osporenog rješenja Ministarstva kao neosnovanu. Kantonalni sud je, obrazlažući osporenu presudu, ponovio razloge nižesepenih upravnih organa o prekluzivnosti roka za povrat u posjed stana, čijim protekom se to pravo gubi.

4. Apelantica se žali da joj je osporenim odlukama povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska kopnvencija). Ona ističe da nije bila upućena u sve probleme koji su proizilazili iz povrata stana niti joj je omogućeno da pred organima uprave dokazuje svoja prava da stan nije napušten.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelantica nije iscrpila pravne lijekove moguće po zakonu;»

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-

106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. U konkretnom slučaju, apelantica nije blagovremeno podnijela zahtjev za povrat u posjed stana shodno odredbi člana 5. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», br. 11/98, 38/98, 12/99, 18/99, 27/99, 43/99, 37/01 i 56/01). Dakle, nadležni upravni organi i Kantonalni sud nisu raspravljali o osnovanosti apelantičinog zahtjeva za povrat spornog stana u posjed, već je zahtjev odbačen iz formalnih razloga, obzirom da nije podnesen u zakonom propisanom roku. Da bi se raspravljalo to pitanje, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelantica je morala blagovremeno podnijeti zahtjev za povrat stana u posjed ili opravdati nemogućnost blagovoremenog podnošenja zahtjeva, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova (vidi mutatis mutandis odluku Ustavnog suda, broj U-22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 25/01 i broj AP-329/05 od 26. aprila 2005. godine). Prema tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelantica neblagovremenim podnošenjem zahtjeva nadležnom stambenom organu opštine nije efektivno iscrpila pravne lijekove, već je samo formalno van roka podnijela zahtjev, na temelju kojeg upravni organi i Kantonalni sud nisu mogli meritorno odlučivati, jer isti nije ispunjavao formalne uslove tog pravnog lijeka.

8. Ustavni sud naglašava da pravni sistem svake zemlje utvrđuje pojedine rokove u okvirima kojih je moguće ostvariti određena potraživanja i podnositi pravne zahtjeve. Ti rokovi su u konkretnom slučaju regulirani Zakonom o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima. Obzirom da se apelantica žali na presudu Kantonalnog suda, broj U-80/05 od 17. oktobra 2005. godine, ne može se izolovano posmatrati samo ta odluka, nego uzeti u obziri i prethodni zahtjevi apelantice kojima je nesumnjivo utvrđeno da nije blagovremeno podnijela zahtjev za povrat stana, pa se njena apelacija mora odbaciti zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova megućih prema zakonu.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2416/05 (J. B.) | Sudska praksa | Aktio