Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-155/06 (Z. J.)
Odluka donesena 12. 09. 2006.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-155/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 09. 2006.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 12. septembra 2006. godine, u predmetu broj AP-155/06, rješavajući apelaciju Zorana Jorgića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zorana Jorgića podnesena zbog nedonošenja odluke u razumnom roku od strane Okružnog suda u Banja Luci, po žalbi u radnom sporu u predmetu broj Ž-35/05 i po tužbi u upravnom sporu u predmetu broj U-86/03, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Zoran Jorgić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banja Luke, podnio je, 25. januara 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku po žalbi apelanta na presudu Osnovnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj Rs-2498/03 od 9. decembra 2004. godine, radi ostvarivanja prava iz radnog odnosa, i po tužbi apelanta u upravnm sporu protiv rješenja Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske, Bijeljina - Odjeljenja za rješavanje o pravima iz PIO u drugom stepenu (u daljnjem tekstu: Fond PIO). Apelant je podnio dopunu apelacije 20. februara 2006. godine.
2. Apelant je, 29. septembra 2003. godine, protiv «Čajevac» Uslužna djelatnost A.D. Banja Luka (u daljnjem tekstu: tužena) podnio tužbu radi zaštite prava iz radnog odnosa. Presudom Osnovnog suda, broj Rs-2498/03 od 9. decembra 2004. godine, djelimično je usvojen tužbeni zahtjev apelanta i obavezan tuženi da apelantu po osnovu razlike isplaćene otpremnine prilikom odlaska u penziju isplati iznos od 9,98 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 22. juna 2003. godine do konačne isplate, u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja. U ostalom dijelu odbijen je tužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio da se tuženi obaveže na isplatu neisplaćenih plaća, razlike neisplaćene otpremnine i naknadu za topli obrok za traženi period.
3. Apelant je protiv navedene presude Osnovnog suda, 9. decembra 2004. godine, izjavio žalbu Okružnom sudu, o kojoj do momenta podnošenja apelacije Ustavnom sudu nije odlučeno.
4. Apelant je, također, kod Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) pokrenuo upravni spor protiv rješenja Fonda PIO, broj 1189121464 od 30. septembra 2005. godine, u predmetu priznavanja prava na invalidsku penziju zbog visine utvrđenog iznosa invalidske penzije. Okružni sud do momenta podnošenja apelacije nije odlučio o žalbi na navedeno rješenje.
5. Apelant je u apelaciji Ustavnom sudu naveo, da su postupci u predmetima iz radnog odnosa i za ostvarivanje prava iz penzijsko invalidskog osiguranja hitni, te da s obzirom da je slijepo lice bez osigurane egzistencije, trpi posljedice zbog nedonošenja odluka od strane Okružnog suda, po žalbi žalbi apelanta na presudu Osnovnog suda, broj Rs-2498/03 od 9. decembra 2004. godine, radi ostvarivanja prava iz radnog odnosa, i po tužbi apelanta u upravnm sporu protiv rješenja Fonda PIO, te da mu je ugrožena egzistencija. Apelant navodi, da je zbog nepostupanja Okružnog suda o izjavljenoj žalbi i podnesenoj tužbi došlo do povrede njegovog prava na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:
„ Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.»
7. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, odluka broj AP156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom zaštićenih prava.
8. Ustavni sud zapaža da se apelant žali na povredu prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer je postupak po žalbi na presudu Osnovnog suda, broj Rs-2498/03 od 9. decembra 2004. godine, i po tužbi na rješenje Fonda PIO, broj 1189121464 od 30. septembra 2005. godine pred Okružnim sudom nerazumno dugo traje.
9. Ustavni sud je 2. marta 2006. godine od Okružnog suda zatražio da dostavi odgovore na apelaciju. Okružni sud je aktom broj Ž-35/05 od 15. marta 2006. godine i broj U-86/03 od 17. marta 2006. godine dostavio odgovor na navode iz apelacije.
10. Okružni sud u odgovoru na apelaciju naveo je da je predmet po žalbi apelanta protiv presude Osnovnog suda radi zaštite prava iz radnog odnosa svrstan u prioritetne predmete, koji se rješavaju po redosljedu u odnosu na podnošenje tužbe i koje su po zakonu hitne prirode. Također, navodi da sud ima veliki broj nerješenih predmeta, i da je ustanovljen Plan rješavanja predmeta po kome se postupa. Dalje se navodi da je apelantu omogućen pristup sudu u pogledu razumnog roka pod istim uvjetima kao i svim drugim licima.
11. Vezano za tužbu apelanta podnesenu Okružnom sudu protiv rješenja Fonda PIO, u predmetu priznanja prava na invalidsku penziju, Okružni sud je naveo da je preduzeo radnje za rješavanje ovog predmeta, te zatražio od apelanta da uredi tužbu te da je pribavio spis od Fonda PIO. Dalje navodi da će se prema planu rješavanja o tužbi apelanta odlučiti do kraja septembra 2006. godine.
12. Ustavni sud zapaža da se pred Okružnim sudom vode dva postupka; i to po žalbi apelanta na presudu Osnovnog suda, donesenu u radnom sporu i po tužbi apelanta protiv drugostepenog rješenja Fonda PIO, radi utvrđivanja visine iznosa invalidske penzije. Ustavni sud je utvrdio da je apelant žalbu na presudu Osnovnog suda, radi ostvarivanja prava iz radnog odnosa, Okružnom sudu izjavio 21. decembra 2004. godine, a da je tužbu u upravnom sporu protiv rješenja Fonda PIO Okružnom sudu podnio 23. novembra 2005. godine. Dakle, postupak po žalbi apelanta izjavljenu na presudu Osnovnog suda u radnom sporu pod Okružnim sudom do momenta podnošenja apelacije traje jednu godinu, jedan mjesec i četiri dana, a postupak po tužbi apelanta u upravnom sporu, pred istim sudom, a radi utvrđivanja visine iznosa invalidske penzije traje dva mjeseca i 2 dana.
13. Imajući u vidu navedene okolnosti u ovom slučaju, Ustavni sud konstatuje da je Okružni sud naveo objektivne razloge zbog kojih nije mogao efikasnije postupati u predmetu iz radnog spora, koji se vodi po žalbi apelanta. Osim toga, Ustavni sud primjećuje da je Okružni sud radi efikasnijeg rješavanja predmeta iz oblasti radnog spora, utvrdio Plan rješavanja predmeta radi bržeg rješavanja predmeta koji se odnose na radne sporove i koji se smatraju prioritetnim. Ustavni sud zapaža da je Okružni sud u predmetnom sporu po tužbi apelanta radi utvrđenja visine invalidske penzije, planirao da će ovaj predmetni spor riješiti do kraja mjeseca septembra 2006. godine.
14. Imajući u vidu sve navedeno, a posebno uzevši u obzir kriterije od kojih polazi Ustavni sud prilikom ocjenjivanja razumnosti trajanja postupka u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, inter alia, odluka broj AP-519/04 od 22. jula 2005. godine), Ustavni sud smatra da predočene činjenice očigledno (prima facie) ne ukazuju da postupak po apelantovoj žalbi u radnom sporu u predmetu broj Ž-35/05 i po tužbi u upravnom sporu u predmetu broj U-86/03 neopravdano dugo traje pred Okružnim sudom u smislu člana 6. stav 1. Evrospke konvencije. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da nije došlo do povrede prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije od strane Okružnog suda u pogledu donošenja odluke po žalbi apelanta na presudu Osnovnog suda, donesenu u radnom sporu i po tužbi apelanta protiv drugostepenog rješenja Fonda PIO, radi utvrđivanja visine iznosa invalidske penzije,.
15. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
16. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović