Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1631/05 (S. Š.)

Odluka donesena 12. 09. 2006.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Jovo Rosić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1631/05

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 09. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: potpredsjednica Valerija Galić, potpredsjednik Miodrag Simović i sudije Mato Tadić, Jovo Rosić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 12. septembra 2006. godine, u predmetu broj AP-1631/05, rješavajući apelaciju Sulejmana Šeste, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Sulejmana Šeste podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Rev-180/04 od 10. maja 2005. godine, rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu, broj Gž-1841/02 od 18. novembra 2003. godine, rješenja Općinskog suda II Sarajevo, broj Pr-94/97 od 11. septembra 2002. godine, presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Rev-335/01 od 11. marta 2002. godine, presude Kantonalnog suda u Sarajevu, broj Gž-429/01 od 25. aprila 2001.

godine, i presude Općinskog suda II Sarajevo, broj Pr-94/97 od 17.

marta 1999. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Sulejman Šesto (u daljnjem tekstu: apelant), iz Sarajeva, podnio je, 8. avgusta 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev- 180/04 od 10. maja 2005. godine, rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-1841/02 od 18. novembra 2003. godine, rješenja Općinskog suda II Sarajevo (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj Pr-94/97 od 11. septembra 2002. godine, presude Vrhovnog suda, broj Rev-335/01 od 11. marta 2002. godine, presude Kantonalnog suda, broj Gž- 429/01 od 25. aprila 2001. godine, i presude Općinskog suda, broj Pr-94/97 od 17. marta 1999. godine

2. Apelant je pravosnažnim odlukama preduzeća «Klas» Sarajevo (u daljnjem tekstu: tuženi), broj 2175/97 od 28. maja 1997. godine, i broj 2333/97 od 4. juna 1997. godine, raspoređen na radno mjesto komercijalista - putnik za područje Novi Grad Sarajevo i Ilidža. Apelant je odbio da radi na radnom mjestu na koje je raspoređen, pa je protiv apelanta pokrenut disciplinski postupak. Disciplinska komisija je provela postupak i utvrdila da je apelant počinio težu povredu radne dužnosti, jer je odbio da radi na mjestu na koje je raspoređen, pa je donijeta odluka o prestanku radnog odnosa, broj 2752/97 od 1. jula 1997. godine, koja je potvrđena odlukom Upravnog odbora tuženog, broj 2851/97 od 29. jula 1997. godine.

3. Općinski sud II Sarajevo (u daljnjem tekstu: Općinski sud) je presudom, broj Pr-94/97 od 17. marta 1999. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-429/01 od 25. aprila 2001. goidne odbio tužbeni zahtjev apelanta, kao tužitelja da se ponište odluke tuženog o prestanku radnog odnosa, broj 2752/97 od 1. jula 1997. godine i broj 2851/97 od 29. jula 1997. godine, kao nezakonite, da se apelant vrati u radni odnos kod tuženog i da mu se priznaju sva prava iz radnog odnosa i isplate zaostali lični dohoci.

4. Apelant je protiv drugostepene presude izjavio reviziju Vrhovnom sudu, koji je presudom, broj Rev-335/01 od 11. marta 2002. godine, odbio apelantovu reviziju kao neosnovanu. U obrazloženju presude se ističe, u suštini, da su nižestepeni sudovi pravilno primjenili odredbe materijalnog prava kad su zaključili da je apelant počinio težu povredu radne dužnosti time što je odbio da radi na radnom mjestu na koje je pravosnažno raspoređen, te da nije povrijeđen procesni zakon na štetu apelanta.

5. Apelant je Općinskom sudu podnio prijedlog za ponavljanje postupka radnog spora broj Pr- 94/97. Općinski sud je rješenjem, broj Pr-94/97 od 11. septembra 2002. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda, broj Gž-1841/02 od 18. novembra 2003. godine, odbio prijedlog za ponavljanje postupka. Apelant je protiv drugostepenog rješenja izjavio reviziju Vrhovnom sudu.

6. Vrhovni sud je rješenjem, broj Rev-180/04 od 10. maja 2005. godine odbacio apelantovu reviziju kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja je navedeno da prema odredbi iz člana 399. Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“, br. 42/98 i 3/99), revizija nije dopuštena protiv drugostepenih rješenja donijetih u povodu prijedloga za ponavljanje postupka.

7. Apelant smatra da je u postupku koji je pokrenuo radi zaštite prava iz radnog odnosa pred redovnim sudovima došlo do povrede njegovog prava na život i prava na pravično suđenje iz člana II/3.a) i e) Ustava Bosne i Hercregovine, jer su odluke redovnih sudova donošene na osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

9. Ustavni sud mora, prije svega, utvrditi koja je konačna odluka u konkretnom slučaju, tj. da li su apelanti iscrpili sve efektivne pravne lijekove i podnijeli apelaciju u roku od 60 dana, kako je to predviđeno članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

10. Ustavni sud podsjeća da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelanti dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Odluka kojom je efektivan pravni lijek odbačen iz razloga što apelanti nisu ispoštovali formalne zahtijeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje zakonskih uvjeta i sl.), ne može se smatrati konačnom. S druge strane, korištenje neefektivnog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana za podnošenje apelacije propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi rješenje Ustavnog suda, U 15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine.).

11. Iz prakse organa Evropske konvencije, koju podržava i Ustavni sud, slijedi da zahtjevi za ponavljenje pravosnažno okončanog postupka ne predstavljaju efektivne pravne lijekove sve dok nemaju uspjeha i ne rezultiraju ponovnim otvaranjem postupka (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, G. Protiv Savezne Republike Njemačke, aplikacija broj E 10431/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (OI), broj 35 i odluku Ustavnog suda, broj AP- 1004/04 od 12. aprila 2005. godine). Budući da apelant nije uspio da izdejstvuje ponavljanje pravosnažno okončanog postupka radnog spora broj Pr-94/97, jer je njegov prijedlog za ponavljanje tog postupka odbijen od strane prvostepenog i drugostepenog suda, a revizija odbačena, kao nedopuštena, apelantov prijedlog za ponavljanje postupka nije bio efektivan pravni lijek. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

12. Na osnovu navedenog proizilazi da je konačna odluka u ovom predmetu presuda Vrhovnog suda, broj Rev-335/01 od 11. marta 2002. godine. S obzirom da je presudu Vrhovnog suda, broj Rev-335/01 od 11. marta 2002. godine, apelant primio 19. aprila 2002. godine, a apelacija Ustavnom sudu je podnesena 8. avgusta 2005. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda.

13. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Potpredsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić