Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1810/06 (M. M.)

Odluka donesena 12. 09. 2006.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1810/06

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

12. 09. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović i potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, na sjednici održanoj 12. septembra 2006. godine, u predmetu broj AP-1810/06, rješavajući zahtjev Mirka Mišanovića za donošenje privremene mjere na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77 stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 60/05), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Mirka Mišanovića za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Mirko Mišanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Trna, Opština Banja Luka, koga zastupa Ranko Dukić, advokat iz Banja Luke, podnio je, 21 juna 2006. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj Kž-394/05 od 18. aprila 2006. godine, i presude Osnovnog suda u Gradišci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj K-118/04 od 22. februara 2005. godine. Apelant je podnio i zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud odgodio izvršenje kazne zatvora izrečene apelantu presudom Okružnog suda, broj Kž-394/05 od 18 aprila 2006. godine, do donošenja konačne odluke o apelaciji.

2. Presudom Osnovnog suda, broj K-118/04 od 22. februara 2005. godine, apelant je oglašen krivim da je počinio krivično djelo ugrožavanja javnog saobraćaja iz člana 410. stav 3. u vezi sa članom 410. stav 1. i 2. Krivičnog zakona Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske», broj 49/03, u daljnjem tekstu: KZ RS). Zbog učinjenog krivičnog djela, apelantu je izrečena kazna zatvora u trajanju od tri mjeseca, kao i mjera bezbjednosti zabrane upravljanja motornim vozilom u trajanju od tri mjeseca i plaćanje troškova postupka u paušalnom iznosu od 150,00 KM, u roku od 15 dana po pravosnažnosti presude.

3. Presudom Okružnog suda, broj Kž-394/05 od 18. aprila 2006. godine, žalba branioca optuženog je odbijena , a žalba okružnog tužioca usvojena u dijelu koji se odnosi na izrečenu kaznu, pa je apelant osuđen na četiri mjeseca zatvora.

4. Apelant navodi da mu je osporenim presudama povrijeđeno njegovo pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Povredu navedenog prava apelant vidi u tome što je apelant star i bolestan čovjek, a sud prilikom odmjeravanja kazne te okolnosti nije uzeo u obzir. Osim toga, apelant smatra da je povredu navedenog prava sud navodno napravio jer nije sa jednakom pažnjom ispitao i utvrdio kako činjenice koje terete apelanta tako i one koje mu idu u korist.. Ni samo vještačenje u konkretnom slučaju, navodi apelant, nije izvršeno na nepristrasan način, a mišljenje kardiologa o stepenu bolesti apelanta nije u dovoljnoj mjeri cjenjeno.

5. Apelant nije posebno obrazložio svoje navode u pogledu zahtjeva za donošenje privremene mjere .

6. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kjeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka pred Sudom».

7. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i nalazi svoje opravdanje, jedino u situaciji kada buduća šteta, čije je nastupanje nedvosmisleno naznačeno u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.

8. Razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu se analogno primjeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, slijedi da apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

9. Ustavni sud podsjeća je pravo na slobodu ličnosti i druga prava koja iz njega proizilaze, zaštićeno članom 5. Evropske konvencije i da predstavlja jedno od najvažnijih prava svake osobe. Međutim, nadležni organi, u toku postupka imaju pravo da u skladu sa pozitivnopravnim propisima, liše osobu ovog prava. U takvim okolnostima, Ustavni sud može preispitivati opravdanost lišavanja ovog prava, ukoliko apelant, u postupku pred Ustavnim sudom, dokaže da je do lišavanja došlo suprotno Ustavu Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije, o čemu apelant mora pružiti dokaze za svoje tvrdnje. Međutim, lice koje se bez valjanog osnova poziva na ovo pravo, sa zahtjevom da se obustavi izvršenje krivične sankcije izrečene u zakonitom postupku, ne može tražiti obustavu izvršenja te krivične sankcije.

10. U konkretnom slučaju, apelant nije naveo nikakve činjenice i razloge, niti dostavio dokaze u pogledu mogućnosti nastupanja neotklonjivih štetnih posljedica, koje su u suprotnosti sa zakonitim ciljem koji se želi postići. U nedostatku ovakvih navoda, koji bi bili potvrđeni adekvatnim dokazima, Ustavni sud je odlučio da odbije zahtjev za donošenje privremene mjere.

11. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1810/06 (M. M.) | Sudska praksa | Aktio