Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1937/06 (N. P.)
Odluka donesena 12. 09. 2006.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
- Krivični zakon Federacije Bosne i Hercegovine · čl. 328
- ISPRAVKA KRIVIČNOG ZAKONA FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE (objavljenog na bosanskom jeziku)
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 77
Predmeti (1)
AP-1937/06
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
12. 09. 2006.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Malom vijeću, u sastavu: Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica, Miodrag Simović i Valerija Galić, dopredsjednici, na sjednici održanoj 12. rujna 2006. godine, u predmetu broj AP-1937/06, rješavajući zahtjev Nikole Petrovića za donošenje privremene mjere, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 59. stavak 2. alineja 5. i članka 77. stavak 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 60/05), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neutemeljen zahtjev Nikole Petrovića za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Nikola Petrović (u daljnjem tekstu: apelant), iz Banja Luke, kojeg zastupa Krstan Simić, odvjetnik iz Banja Luke, podnio je 3. srpnja 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 070-0-KžK-06-000001 od 3. svibnja 2006. godine i Presude Kantonalnog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj K-3/04 od 21. rujna 2004. godine. Podneskom od 18. srpnja 2006. godine, apelant je tražio i određivanje privremene mjere, kojom će se odložiti izvršenje pravomoćne presude Vrhovnog suda, a do donošenja konačne odluke po apelaciji.
2. Presudom Kantonalnog suda broj K-3/04 od 21. rujna 2004. godine utvrđena je krivnja apelanta za počinjenje kaznenog djela Izazivanje opće opasnosti sa prouzročenjem smrti jedne osobe iz članka 328. stavak 2. a u svezi sa člankom 323. stavak 1. Kaznenog zakona Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije BiH», br. 36/03, 37/03, 21/04 i 69/04) i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine.
3. U provedenom postupku, saslušanjem oštećenog, supruga smrtno stradale, utvrđeno je da je apelant 28. rujna 1992. godine u selu Kamen općine Glamoč, dva puta, u pratnji N.S., naoružan automatskim oružjem, nepozvan došao pred kuću oštećenog, tražeći ga radi novca po kojeg ga je poslala treća osoba. Pri prvom dolasku je supruga oštećenog izjavila da oštećeni nije u kući, dok ga je njegov pratitelj pozivao da se vrati i ne pravi probleme. Drugi put, supruga oštećenog nije otvarala vrata, već je iza zatvorenih vrata apelanta obavijestila da suprug nije u kući, već kod susjeda pozajmljuje novac, nakon čega je apelant «ispucao rafal» po vratima i na taj način prouzročio smrt supruge oštećenog. Za vrijeme ovog događaja, oštećeni je bio sakriven u kući. Ostali svjedoci koji su saslušani, a koji su bili policijska ekipa poslana na uviđaj kod ovog događaja, izjavili su da su u vrijeme uviđaja pitali oštećenog da li mu je poznato tko bi mogao izvršiti ovo djelo, a da oštećeni nije dao nikakvu određenu izjavu. Na ovaj navod je oštećeni u sudu izjavio da je to bilo vrijeme rata, da je područje gdje se nalazio bilo pod kontrolom vojske kojoj je pripadao apelant, te da se on kao Bošnjak nije tada usudio reći da je cijelo vrijeme bio u kući, te da je bio prisutan cijelom događaju. Također je naveo da je nakon prvog dolaska izašao na vrata i tom prilikom vidio apelanta i njegovog pratitelja kako odlaze u selo. Osim toga, apelant je izjavio da apelanta poznaje dugi niz godina, da su bili u odnosu kumstva, te da je jasno, prilikom oba dolaska apelanta, prepoznao njegov glas. Pored saslušanja svjedoka, ovaj sud izvršio je i uvid u zapisnik i foto-dokumentaciju o ekshumaciji i obdukciji tijela žrtve ovog kaznenog djela, te saslušanje vještaka za sudsku medicinu.
4. Odlučujući po prizivu apelanta i tužiteljstva, Vrhovni sud je donio Rješenje broj Kž-495/04 od 16. studenog 2005. godine, kojim je uvažio prizive, presudu Kantonalnog suda ukinuo i odredio održavanje pretresa.
5. Po održanom pretresu, Vrhovni sud je donio Presudu broj 070-0-KžK-06-000001 od 3. svibnja 2006. godine, kojom se utvrđuje krivnja apelanta za kazneno djelo ubojstva iz članka 36. stavak 1. preuzetog Kaznenog zakona Republike BiH i kojom se apelant osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine. Ovaj sud utvrdio je da je nakon izvršenja predmetnog kaznenog djela u dva navrata, 1998. i 2003. godine, izmjenjen Kazneni zakon, ali da niti jedan nije povoljniji za apelanta, zbog čega se imao primjeniti upravo važeći u vrijeme izvršenja djela.
6. Apelant smatra da su sudovi nepravilno provodili postupke i to poglavito načinom na koji su utvrđivali činjenice i na tako utvrđenim činjenicama donijeli odluke, jer su presude donesene, po njegovom mišljenju, isključivo prema iskazu oštećenog, koji nije doveden u vezu sa ostalim dokazima, te da nisu izvršili analizu iskaza svih svjedoka o bitnijim činjenicama. Osim toga, apelant smatra da mu je moralo biti priznato pravo na priziv protiv odluke Vrhovnog suda, obzirom da se radi o osuđujućoj presudi. Na ovaj način apelant smatra da mu je povrjeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija).
7. Apelant smatra da je odluka Vrhovnog suda nezakonita, s tim što se ta nezakonitost ne može ispitati jer Zakon o kaznenom postupku ne predviđa mogućnost priziva u ovom slučaju, zbog čega će se izvršiti nezakonita odluka bez mogućnosti preispitivanja, te traži da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom bi se odložilo izvršenje presude Vrhovnog suda, a do donošenja konačne odluke o ovoj apelaciji.
8. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
9. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.»
10. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i nalazi svoje opravdanje, jedino u situaciji kada buduća šteta, čije je nastupanje nedvosmisleno naznačeno u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.
11. Razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu se analogno primjeniti prilikom odlučivanja o utemeljenosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, slijedi da apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
12. Ustavni sud podsjeća da je pravo na slobodu ličnosti i druga prava koja iz njega proizilaze, zaštićeno članom 5. Evropske konvencije i da predstavlja jedno od najvažnijih prava svake osobe. Međutim, nadležni organi, u toku postupka, imaju pravo da u skladu sa pozitivnopravnim propisima, liše osobu ovog prava. U takvim okolnostima, Ustavni sud može preispitivati opravdanost lišavanja ovog prava, ukoliko apelant, u postupku pred Ustavnim sudom, dokaže da je do lišavanja došlo suprotno Ustavu Bosne i Hercegovine i Evropskoj konveciji, o čemu apelant mora pružiti dokaze za svoje tvrdnje. Međutim, lice koje se bez valjanog osnova poziva na ovo pravo, sa zahtjevom da se obustavi izvršenje krivične sankcije izrečene u zakonitom postupku, ne može tražiti obustavu izvršenja te krivične sankcije.
13. U konkretnom slučaju, osim svojih navoda, apelant ne nudi nikakve razloge i dokaze koji idu u prilog odluke da bi trebalo donijeti privremenu mjeru, radi sprečavanja nastupanja eventualnih nenadoknadivih štetnih posljedica, koje su u suprotnosti za zakonitim ciljem. Na temelju izloženog, Ustavni sud smatra apelantov zahtjev neutemeljenim.
14. Na temelju izloženog, odlučeno je kao u izreci ove odluke.
15. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
16. Sukladno članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović