Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1175/06 (K. P.)
Odluka donesena 20. 09. 2006.
- Izvršni postupak
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1175/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
20. 09. 2006.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica, Miodrag Simović i Valerija Galić, dopredsjednici, Mato Tadić i Jovo Rosić, suci, na sjednici održanoj 20. rujna 2006. godine, u predmetu broj AP-1175/06, rješavajući apelaciju Kaje Pejić, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. stavak 4. točka 9. i članka 59. stavak 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Kaje Pejić, podnesena protiv Zaključka Općinskog suda u Tuzli, broj I-3314/04 od 29. ožujka 2006. godine i Platnog naloga Radio-televizije Federacije BiH, broj 40770/05-B od 15. srpnja 2005. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Kaja Pejić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Lukavca, podnijela je 15. travnja 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Zaključka Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj I-3314/04 od 29. ožujka 2006. godine i Platnog naloga Radio-televizije Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: RTV F BiH), broj 40770/05-B od 15. srpnja 2005. godine.
2. Apelantica u svojoj apelaciji osporava zaključak Općinskog suda, donesen u ovršnom postupku i platni nalog RTV FBiH, navodeći da ne posjeduje TV prijemnik, da je potpuno slijepa osoba, zbog čega i ne može pratiti TV program, o čemu je kao dokaz dostavila medicinsku dokumentaciju. Nadalje ističe i da je protiv platnog naloga izjavila prigovor na koji nikada nije dobila odgovor. Uz dopunu apelacije od 27. travnja 2006. godine, apelantica je dostavila navedeni platni nalog, kojim se apelantici određuje obveza uplate RTV takse u iznosu od 84,30 KM za razdoblje od 1. kolovoza 2004. godine do 31. svibnja 2005. godine, te zaključak Općinskog suda, kojim se apelantica poziva u sud i kojim se određuje da će se, ukoliko se pozivu ne odazove u određeno vrijeme, izvršiti pljenidba i procjena apelantičinih pokretnih stvari, a zatim i prodaja istih.
3. Apelantica smatra da je određivanjem obveze platnim nalogom, a potom prijetnjom ovrhom od strane suda za plaćanje RTV takse njoj kao slijepoj osobi, povrijeđeno njeno pravo na život, pravo da ne bude podvrgnuta mučenju ili nehumanom ili ponižavajućem postupanju ili kazni, pravo osobe da ne bude držana u ropstvu ili potčinjenosti ili da ne obnaša prisilan ili obvezatan rad, pravo na slobodu i sigurnost, pravo na pravično saslušanje u građanskim i kaznenim stvarima i pravo na imovinu, iz članka II/3.a), b), c), d), e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, te traži od Ustavnog suda poduzimanje potrebnih radnji za oslobađanje od plaćanja RTV takse.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. stavak 4. točka 9. Pravila Ustavnog suda.
Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Članak 16. stavak 4. točka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»
5. U odnosu na platni nalog, kojim je obveza apelantice na plaćanje RTV takse utvrđena na temelju Zakona o RTV Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije BiH», broj 40/02), Ustavni sud podsjeća da postupci oko plaćanja obveza koje proizilaze iz poreskog (javnog) prava ne uživaju zaštitu prava na pravično suđenje garantiranog Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (vidi Odluku o dopustivosti bivše Europske komisije za ljudska prava, X protiv Francuske, aplikacija 9908/82 od 4. svibnja 1983. godine, OI broj 32 i Odluku Ustavnog suda, broj U-27/01 od 28. rujna 2001. godine, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 8/02), osim u slučaju kada je očigledno da u određenom slučaju postoji zloupotreba u primjeni materijalnog prava.
6. Što se tiče osporavanog zaključka koji je donesen u ovršnom postupku, Ustavni sud podsjeća da prema praksi bivše Europske komisije za ljudska prava, odluke koje donosi sud u postupku ovrhe nužno se ne odnose na novo i posebno određivanja građanskih prava, u poređenju sa postupkom koji je prethodio i odlukom koja je rezultat tog postupka (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, Anton Dornbach protiv Savezne Republike Njemačke, broj 11258/84 OI 46). Ustavni sud je u svojoj odluci broj U-21/02 od 26. ožujka 2004. godine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 18/04) podržao praksu bivše Europske komisije za ljudska prava u pogledu toga da odluke sudova koje se tiču ovrhe ne potpadaju pod članak 6. Europske konvencije, izuzev u slučajevima ako se njima utvrđuje nova prava koja se tiču podnositelja apelacije (vidi Odluku bivše Europske komisije, K protiv Švedske, broj 13800/88 OI 94).
7. Kako apelantica u ovom slučaju niti u dopuni apelacije nije dostavila dokaz o ulaganju prigovora protiv izdatog platnog naloga, niti je, sukladno članku 47. Zakona o RTV Federacije Bosne i Hercegovine, navela ili dokazala da je podnijela izjavu o neposjedovanju TV prijamnika, Ustavni sud konstatira da se ovdje radi o utvrđivanju javne obveze određene zakonskim propisima, te ne vidi bilo kakve elemente koji bi ukazivali na zloupotrebu u primjeni materijalnog prava, odnosno nametanje apelantici plaćanja javne obveze suprotno zakonskim odredbama i njima određenim pravima i obvezama RTV pretplatnika. Nadalje, po pitanju zaključka donesenog u ovršnom postupku, Ustavni sud zaključuje da se u istome nisu utvrđivala nova prava i obveze apelantice, već se radi o ovrhi platnog naloga, kojim je zapravo utvrđena određena obveza na plaćenje RTV takse.
8. U vezi sa navodima apelantice da su joj određivanjem obveze plaćanja RTV takse povrijeđena prava iz članka II/3.a), b), c), d), e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, a u kontekstu rečenog u odnosu na određivanje ove obveze platnim nalogom i zaključkom donesenim u ovršnom postupku, Ustavni sud smatra da nema temelja za pojedinačno razmatranje svih navedenih prava koje apelantica smatra povrijeđenima.
9. Sukladno navedenom, a imajući u vidu odredbu članka 16. stavak 4. točka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u izreci ove odluke.
10. Sukladno članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović