Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1490/05 (M. D.)

Odluka donesena 20. 09. 2006.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1490/05

Apelacija

Odluka o dopustivosti

20. 09. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica, Miodrag Simović i Valerija Galić, potpredsjednici, Mato Tadić i Jovo Rosić, suci, na sjednici održanoj 20. septembra 2006. godine, u predmetu broj AP-1490/05, rješavajući apelaciju Morisa Dobnika na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Morisa Dobnika, podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Rev-101/04 od 26. aprila 2005. godine, i presude Kantonalnog suda u Tuzli, broj Gž-921/03 od 30. oktobra 2003.

godine, zbog proteka roka za podnošenje.

OBRAZLOŽENJE

1. Moris Dobnik (u daljnjem tekstu: apelant), iz Via Corradini Siror Italija, kojeg zastupa Drago Reljić, advokat iz Tuzle, podnio je, 13. jula 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev-101/04 od 26. aprila 2005. godine, i presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-921/03 od 30. oktobra 2003. godine.

2. Presudom Kantonalnog suda, broj Gž-921/03 od 30. oktobra 2003. godine, uvažene su žalbe JP Direkcija za obnovu i izgradnju Tuzle i Javnog stambenog preduzeća Tuzla (u daljnjem tekstu: tuženi) i umješača na strani tuženih Hamida Bosankića, te preinačena presuda Općinskog suda, broj P-1447/02 od 2. aprila 2003. godine, tako da je odbijen tužbeni zahtjev apelanta u dijelu kojim je tražio da se utvrdi da je stekao stanarsko pravo na stanu broj 33, koji se nalazi u Tuzli u Ulici Džemala Bijedića broj 4 i naknade troškovi postupka u iznosu od 1.112,00 KM, dok je tužbeni zahtjev u dijelu kojim je apelant tražio da se drugotuženi obaveže da sa njim zaključi ugovor o korištenju tog stana, kao i da presuda zamjenjuje taj ugovor (kojom je odbijen tužbeni zahtjev) ostao neizmijenjen.

3. Protiv presude Kantonalnog suda apelant je izjavio reviziju, koju je Vrhovni sud rješenjem, broj Rev-101/04 od 26. aprila 2005. godine, odbacio kao nedopuštenu, jer označena vrijednost spora u tužbi ne prelaze minimalni iznos za dopuštenost ovog pravnog lijeka koji je propisan članom 364. stav 3. Zakona o parničnom postupku («Sl. novine FBiH», br. 42/98 i 3/99 - u daljnjem tekstu: ZPP).

4. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

5. Ustavni sud mora, prije svega, utvrditi koja je konačna odluka u predmetnom slučaju, tj. da li je apelant iscrpio sve efektivne pravne lijekove i podnio apelaciju u roku od 60 dana, kako je to predviđeno članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. Iz navoda apelacije i priloženih dokumenata proističe da je apelant protiv osporene presude Kantonalnog suda izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda, broj Rev-101/04 od 26. aprila 2005. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda, broj Gž-921/03 od 30. oktobra 2003. godine, donesena povodom žalbe tuženog i umješača protiv prvostepene presude.

8. S obzirom na to da je, 24. novembra 2003. godine, apelantu uručena presuda Kantonalnog suda, broj Gž-921/03 od 30. oktobra 2003. godine, a apelacija Ustavnom sudu podnesena 13. jula 2005. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1490/05 (M. D.) | Sudska praksa | Aktio