Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1596/05 («Udžbenici, priručnici i didaktička sredstva» d.d. Sarajevo)

Odluka donesena 20. 09. 2006.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1596/05

Apelacija

Odluka o dopustivosti

20. 09. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica, Miodrag Simović i Valerija Galić, potpredsjednici, Mato Tadić i Jovo Rosić, suci, na sjednici održanoj 20. septembra 2006. godine, u predmetu broj AP-1596/05, rješavajući apelaciju «Udžbenici, priručnici i didaktička sredstva» d.d. Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija «Udžbenici, priručnici i didaktička sredstva» d.d. Sarajevo, podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Gž-113/03 od 18. marta 2004. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. «Udžbenici, priručnici i didaktička sredstva» d.d. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Azra Šehu-Čovrk, advokat iz Sarajeva, podnijela je, 28. jula 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Gž-

113/03 od 18. marta 2004. godine.

2. Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj P-

11/01 od 27. maja 2003. godine, utvrđeno da je ništav ugovor o spajanju u novo preduzeće zaključen između apelanta i «Sarajevo Publishing» iz Sarajeva (u daljnjem tekstu: tuženi), u dijelu koji se odnosi na apelanta i, sljedstveno tome, poništeno je rješenje Višeg suda u Sarajevu, broj UF/I-1006/96 od 22. novembra 1996. godine, o upisu u sudski registrar pripajanje tužitelja u novo preduzeće po navedenom ugovoru od 1. januara 1995. godine. Pored toga, poništeno je i rješenje Višeg suda u Sarajevu, broj UF/I-1008/95 od 22. novembra 1996. godine, o brisanja apelanta iz sudskog registra. Odlučeno je da po pravosnažnosti te presude Kantonalni sud kao registarski sud donese rješenje po službenoj dužnosti o brisanju ništavog upisa po pomenutim rješenjima. Tuženi je obavezan apelantu naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 4.104,00 KM.

3. Rješenjem Vrhovnog suda, broj Gž-113/03 od 18. marta 2004. godine, uvažena je žalba tuženog, osporena presuda Kantonalnog suda ukinuta i tužba apelanta odbačena, jer je utvrđeno da je tužba u ovom predmetnom slučaju nije podnesena blagovremeno, tj. u prekluzivnom roku od 30 dana iz člana 63. stav 3. Zakona o postupku za upis u sudski registar («Službene novine FBiH», broj 6/95).

4. Vrhovni sud je rješenjem, broj Rev-378/04 od 7. decembra 2004. godine, odbacio kao nedopuštenu reviziju apelanta izjavljenu protiv rješenja Vrhovnog suda, broj Gž-113/03 od 18. marta 2004. godine. Vrhovni sud je utvrdio da je prema odredbama člana 364. stav 3. Zakona o parničnom postupku («Službene novine FBiH», br. 42/98 i 3/99 - u daljnjem tekstu: ZPP), koji se primjenjivao u vrijeme podnošenja tužbe (22. novembar 1999. godine) revizija nije bila dopuštena u imovinsko-pravnim sporovima, kakav je i ovaj, u kojima se tužbeni zahtjev ne odnosi na potraživanje u novcu, predaji stvari ili izvršenje neke činidbe, ako vrijednost predmeta spora koju je tužilac naveo u tužbi nije određena preko propisanog iznosa (15.000,00 KM). Vrhovni sud je utvrdio da apelant u tužbi uopće naznačio vrijednost spora pa je zaključio da apelant određenjem vrijednosti predmeta spora nije osigurao dopustivost revizije, nego je prihvatio vođenje spora u kojem revizija nije dopuštena.

5. Apelant se žali da je pobijanim rješenjem povrijeđeno njegovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. U konkretnom slučaju rješenjem Vrhovnog suda, broj Gž-113/03 od 18. marta 2004. godine, uvažena je žalba tuženog, presuda Kantonalnog suda ukinuta i tužba apelanta odbačena, jer je neblagovremeno podnesena, a rješenjem Vrhovnog suda, broj Rev-378/04 od 7. decembra 2004. godine, revizija apelanta odbačena kao nedopuštena.

9. Dakle, rješenjem Vrhovnog suda odbačena je tužba apelanta, te se nije odlučivalo o ništavosti spornog ugovora, već je tužba odbačena iz formalnih razloga, obzirom da nije podnesena u zakonom propisanom roku. Da bi se raspravljalo to pitanje, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao blagovremeno podnijeti tužbu ili opravdati nemogućnost blagovoremenog podnošenja tužbe, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova (vidi mutatis mutandis odluku Ustavnog suda, broj U-22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 25/01 i broj AP-329/05 od 26. aprila 2005. godine). Prema tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelant neblagovremenim podnošenjem tužbe Kantonalnom sudu nije efektivno iscrpio pravne lijekove, već je samo formalno van roka podnio tužbu, na temelju koje redovni sudovi nisu mogli meritorno odlučivati, jer ista nije ispunjavala formalne uslove tog pravnog lijeka.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1596/05 («Udžbenici, priručnici i… | Sudska praksa | Aktio