Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2070/05 (N. M. i dr.)
Odluka donesena 20. 09. 2006.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2070/05
Apelacija
Odluka o dopustivosti
20. 09. 2006.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica, Miodrag Simović i Valerija Galić, potpredsjednici, Mato Tadić i Jovo Rosić, suci, na sjednici održanoj 20. septembra 2006. godine, u predmetu broj AP-2070/05, rješavajući apelaciju Nađe Mahmutagić i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Nađe Mahmutagić, Mirze Mahmutagića i Mirele Mahmutagić podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH, broj Rev-209/04 od 2.
augusta 2005. godine, presude Kantonalnog suda u Zenici, broj Gž- 635/03 od 1. oktobra 2003. godine, i presude Općinskog suda u Maglaju, broj P-243/02 od 27. januara 2003. godine, zbog proteka roka za podnošenje.
OBRAZLOŽENJE
1. Nađa Mahmutagić i dr. (u daljnjem tekstu: apelanti), iz Maglaja, koje zastupa Milenko Petković, advokat iz Maglaja, podnijeli su, 4. oktobra 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev-209/04 od 2. augusta 2005. godine, presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-635/03 od 1. oktobra 2003. godine, i presude Općinskog suda u Maglaju (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-243/02 od 27. januara 2003. godine.
2. Presudom Općinskog suda, broj P-243/02 od 27. januara 2003. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda, broj Gž-635/03 od 1. oktobra 2003. godine, apelanti su odbijeni sa tužbenim zahtjevom da im tužena Federacija BiH - Vojska BiH, kao pravni sljednik Armije BiH, na ime naknade nematerijalne štete isplati iznose od po 10.000,00 KM.
3. Osporenim rješenjem Vrhovnog suda odbačena je revizija apelanata izjavljena protiv presude Kantonalnog suda u Zenici, broj Gž-635/03 od 1. oktobra 2003. godine, revizija nije dozvoljena. U obrazloženju osporenog rješenja Vrhovnog suda je navedeno da u konkretnom predmetu. Shodno odredbi člana 364. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH», br. 42/98 i 3/99), koji je bio na snazi u vrijeme donošenja prvostepene presude (27. januar 2003. godine) revizija nije dopuštena u imovinsko pravnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu, na predaju stvari ili izvršenje kakve druge činidbe, ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 15.000,00 KM. Apelanti su zajedničkom tužbom tražili naknadu nematerijalne štete zbog pretrpljenih duševnih bolova zbog smrti njihovog prednika i to svaki od njih u visini od po 10.000,00 KM. Podnošenjem zajedničke tužbe u kojoj svaki apelant kao tužitelj prema tuženoj postavlja svoj samostalni tužbeni zahtjev koji se temelji na istovrsnoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, zasnovano je obično formalno suparničarstvo (član 181. stav 1. tačka 2. Zakona o parničnom postupku) u kome je procesni položaj svakog suparničara samostalan u odnosu na ostale i ta procesna samostalnost znači da radnje koje preduzima jedan od takvih suparničara niti štete, niti koriste ostalim suparničarima. Tako se, osim stvarne nadležnosti i pravo na izjavljivanje revizije određuje posebno u odnosu na tužbeni zahtjev svakog suparničara, a ne prema njegovom zbiru. Budući da su pravomoćnom presudom apelanti odbijeni sa svojim tužbenim zahtjevom u visini od po 10.000,00 KM za svakog od njih pojedinačni iznos odbijenog tužbenog zahtjeva ne prelazi vrijednost odnosno iznos 15.000,00 KM, to revizija apelanata nije dopuštena, pa ju je valjalo odbaciti.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
5. Ustavni sud mora, prije svega, utvrditi koja je konačna odluka u predmetnom slučaju, tj. da li je apelant iscrpio sve efektivne pravne lijekove i podnio apelaciju u roku od 60 dana, kako je to predviđeno članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 15. stavom 3. Poslovnika Ustavnog suda (vidi rješenje Ustavnog suda, broj U- 15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine).
7. Iz navoda apelacije i priloženih dokumenata proističe da su apelanti protiv osporene presude Kantonalnog suda izjavili reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda, broj Rev-209/04 od 2. augusta 2005. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda, broj Gž-635/03 od 1. oktobra 2003. godine, donesena povodom žalbe apelanata protiv prvostepene presude.
8. S obzirom na to da su apelanti, 22. oktobra 2003. godine, primili presudu Kantonalnog suda, broj Gž-635/03 od 1. oktobra 2003. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 4. oktobra 2005. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili osporenu presudu Kantonalnog suda.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović