Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1769/05 (J. M.)
Odluka donesena 20. 09. 2006.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1769/05
Apelacija
Odluka o dopustivosti
20. 09. 2006.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, sudije Mato Tadić i Jovo Rosić na sjednici održanoj 20. septembra 2006. godine, u predmetu broj AP-1769/05, rješavajući apelaciju Josipa Medenčića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Josipa Medenčića, podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Zenici, broj Kž-232/04 od 27. aprila 2005. godine i presude Općinskog suda u Visokom, broj VA-K:3/04 od 6. jula 2004. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Josip Medenčić (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je, 22. augusta 2005. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Kž-232/04 od 27. aprila 2005. godine i presude Općinskog suda u Visokom, broj VA-K:3/04 od 6. jula 2004. godine.
2. Općinski sud u Visokom (u daljnjem tekstu: Općinski sud) je presudom, broj VA- K:3/04 od 6. jula 2004. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda, broj Kž-232/04 od 27. aprila 2005. godine, apelanta oglasio krivim za krivično djelo šumske krađe iz člana 316. stav 2. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“, 36/03) i izrekao mu uslovnu osudu u trajanju od šest mjeseci koja se neće izvršiti ako u roku od jedne godine ne učini novo krivično djelo. U toku postupka su izvedeni dokazi saslušanjem svjedoka, uviđajem na licu mjesta, vještačenjem po vještaku geometru i vještaku šumarske struke, te uvidom u relevantnu dokumentaciju. Na osnovu provedenih dokaza Općinski sud je nesporno utvrdio da su se u radnjama optuženog stekla obilježja bića krivičnog djela šumske krađe jer je apelant u šumi u državnom vlasništvu oborio i prisvojio za sebe sedam stabala smrče u količini od 17,2 m3, te je njihovim prisvajanjem imao namjeru da za sebe pribavi protivpravnu imovinsku korist. Kantonalni sud je u postupku po žalbi na prvostepenu presudu razmotrio apelantove žalbene navode koji su se odnosili na utvrđeno činjenično stanje, utvrđenu krivičnu odgovornosti i odluku o kazni i dao za svoje stavove odgovarajuća obrazloženja.
3. Apelant je naveo da je povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), jer drugostepeni sud, po njegovom mišljenju, nije razmotrio nijedan njegov žalbeni navod, niti je pokušao potpuno i pravilno utvrditi činjenično stanje i „nije udovoljio njegovom prijedlogu za saslušanje svjedoka-susjeda koji najbolje poznaju situaciju na terenu i najkompetentniji su da daju svoje mišljenje“.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:
„ Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.»
5. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, odluka broj AP156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.
6. Ustavni sud je utvrdio da je Općinski sud proveo temeljit dokazni postupak, kako saslušanjem svjedoka tako i vršenjem uviđaja na licu mjesta i odgovarajućih vještačenja, i na temelju provedenih dokaza utvrdio relevantne činjenice i obrazložio zaključak o postojanju apelantove krivične odgovornosti. Vazeno za apelantov navod o tome da sud nije udovoljio njegovom prijedlogu za saslušanje određenih svjedoka koji bi posvjedočili o „situaciji na terenu i koji su najkompetentniji da o tome daju svoje mišljenje“, Ustavni sud ukazuje na stav izražen u odlukama Evropske komisije za ljudska prava, koji predviđa da član 6. stav 1. Evropske konvencije ne podrazumjeva da sud ispituje sve argumente koje su strane izložile u toku postupka, nego samo argumente koje sud smatra relevantnim. Sud mora uzeti u obzir argumente strana u postupku, ali oni ne moraju svi biti izneseni u obrazloženju presude (Evropska komisija za ljudska prava, Odluke o dopustivosti broj 10938/84 od 9. decembra 1986. godine, Odluke i izvještaji OI, 50, 98, i broj 10153/82 od 13. oktobra 1986. godine, OI 49/67). S obzirom da je na oklonost utvrđenja stanja na terenu sud obavio uviđaj i proveo dva vještačenja, u diskreciji suda je bilo da odluči da li je bilo potrebno na te okolnosti provesti još dokaza.
7. Po apelantovom mišljenju Kantonalni sud nije razmotrio niti jedan njegov žalbeni navod, u čemu on također vidi povredu prava na pravično suđenje. U vezi sa prethodnim navodima, Ustavni sud je utvrdio da je apelant u najvećem dijelu svoje žalbe osporio činjenično stanje utvrđeno u prvostepenom postupku, i naveo je da u prvostepenom postupku nije dokazana njegova krivična odgovornost. Kantonalni sud je ispitao prvostepenu presudu u vezi sa žalbenim navodima i zaključio da je prvostepeni sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje za šta je dao odgovarajuće obrazloženje. U odnosu na apelantov navod da u prvostepenom postupku nije dokazana njegova krivična odgovornost, Kantonalni sud je također dao odgovarajuće obrazloženje.
8. Ispitujući osporene presude, u okviru svoje apelacione nadležnosti, koja, inter alia, podrazumjeva da Ustavni sud vrši provjeru provjeru utvrđenih činjenica i načina na koji su redovni sudovi protumačili pozitivno-pravne propise, samo ukoliko odluke redovnih sudova krše ustavna prava. (vidi, mutatis mutandis, odluku Ustavnog suda, broj U- 29/02 od 27. juna 2003. godine, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 31/03), Ustavni sud je utvrdio da ne postoje elementi koji ukazujui da su u konkretnom slučaju materijalno-pravni i procesni propisi proizvoljno ili nepravično primjenjeni na štetu apelanta.
9. Ustavni sud, također, zaključuje da apelant ne nudi činjenice koje bi mogle opravdati tvrdnju da postoji povreda ustavnih prava na koja se poziva, zbog čega nema elemenata koji prima facie ukazuju da je postoji kršenje ustavnih prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da bi bilo potrebno meritorno ispitivanje. Zbog toga, Ustavni sud smatra da su navodi apelanta o kršenju prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. i Evropske konvencije očigledno (prima facie) neosnovani.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović