Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1796/05 (H. R.)
Odluka donesena 20. 09. 2006.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1796/05
Apelacija
Odluka o dopustivosti
20. 09. 2006.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, i sudije Jovo Rosić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 20. septembra 2006. godine, u predmetu broj AP-1796/05, rješavajući apelaciju Hasana Ramića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Hasana Ramića podnesena zbog nepostupanja po njegovom zahtjevu za izvršenje rješenja Odjeljenja za urbanizam, imovinske odnose i privredni razvoj Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, broj 06-362-488/03-1 od 24. jula 2003. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Hasan Ramić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Gorrnjeg Rahića, podnio je apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), 24. augusta 2005. godine, zbog nepostupanja po njegovom zahtjevu za izvršenje rješenja Odjeljenja za urbanizam, imovinske odnose i privredni razvoj Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Odjeljenje za urbanizam), broj 06-362-488/03-1 od 24. jula 2003. godine kojim je Medžlisu islamske zajednice Brčko naloženo rušenje bespravno izgrađenog objekta u okviru džamije u Ograđenovcu.
2. Na osnovu apelantovog usmenog zahtjeva urbanističko-građevinska inspekcija Odjeljenja za urbanizam (u daljnjem tekstu: urbanističko-građevinska inspekcija) je, 21. marta 2003. godine, izvršila inspekcijski pregled u prostorijama Medžlisa islamske zajednice Brčko-Džematskog odbora Ograđenovac i ustanovila da se izvode radovi na izgradnji objekta – gasulhane za potrebe džamije u Ograđenovcu bez odobrenja za građenje (u daljnjem tekstu: bespravni objekat).
3. Odjeljenje za urbanizam je rješenjem, broj 06-362-488/03 od 15. aprila 2003. godine, naredilo Medžlisu islamske zajednice Brčko da obustavi izvođenje radova na izgradnji bespravnog objekta do pribavljanja odobrenja za građenje, a krajnji rok je 60 dana od dana obustave radova.
4. Odjeljenje za urbanizam je rješenjem, broj 3-36-364-835/03 od 7. jula 2003. godine, koje je potvrđeno rješenjem Apelacione komisije Vlade Brčko Distrikta BiH, broj 06-364-835/03-AP-
554/03 od 4. septembra 2003. godine, odbilo zahtjev Medžlisa islamske zajednice Brčko za izdavanje naknadne urbanističke saglasnosti za započetu izgradnju bespravnog objekta. Nakon toga, Odjeljenje za urbanizam je rješenjem, broj 06-362-488/03-1 od 24. jula 2003. godine, naložilo Madžlisu islamske zajednice Brčko rušenje bespravnog objekta. Apelant je, kao zainteresovana strana u postupku, 10. oktobra 2003. godine, urbanističko-građevinskoj inspekciji podnio zahtjev za prinudno izvršenje rješenja o rušenju bespravnog objekta.
5. Urbanističko-građevinska inspekcija je apelanta obavjestila, 3. novembra 2003. godine, da će se pristupiti rušenju bespravnog objekta, za šta je od pododjeljenja za čistoću Vlade Brčko Distrikta BiH tražena asistencija, kao i da je protiv Medžlisa islamske zajednice Brčko-
Džematskog odbora Ograđenovac Osnovnom sudu Brčko Distrika BiH podnesena prekršajna prijava zbog nastavljanja gradnje bespravnog objekta. Zbog neposjedovanja odgovarajućih mašina za uklanjanje bespravnog objekta odjel za komunalne poslove nije bio u mogućnosti izvršiti rješenje o rušenju bespravnog objekta od 24. jula 2003. godine, o čemu je, 4. novembra 2003. godine, obavjsetio urbanističko-građevinsku inspekciju.
6. Medžlis islamske zajednice je, 15. januara 2004. godine, Odjeljenju za urbanizam podnio zahtjev za legalizaciju bespravnog objekta.
7. Apelant je, 19. januara 2004. godine, ponovo podnio zahtjev za izvršenje rješenja kojim je naloženo rušenje bespravnog objekta od 24. jula 2003. godine. Zatim je apelant, 5. marta 2004. godine, podnio Apelacionoj komisiji žalbu zbog šutnje administracije, odnosno nepostupanju po njegovom zahtjevu za izvršenje rješenja od 24. jula 2003. godine.
8. Apelaciona komisija je rješenjem, broj 06-362-488/03-2-AP-126/04 od 24. marta 2004. godine, usvojila apelantovu žalbu i naložila urbanističko-građevinskoj inspekciji da apelanta obavjesti o razlozima zbog kojih je odgođeno izvršenje rješenja od 24. jula 2003. godine. Istom odlukom Apelaciona komisija je naložila Odjelu za urbanizam da u što kraćem roku donese rješenje u postupku po zahtjevu za legalizaciju bespravnog objekta.
9. Urbanističko-građevinska inspekcija, u postupku inspekcijskog nadzora nad građenjem građevinskih objekata, donijela je zaključak, broj 06-362-488/03-3 od 5. aprila 2004. godine, kojim je privremeno obustavljen upravni postupak u predmetu gradnje bespravnog objekta do rješenja prethodnog pitanja koje se odnosilo na postupak po zahtjevu za legalizaciju bespravnog objekta. Rješenje je dostavljeno i apelantu kao zainteresovanoj strani u postupku. U pouci o pravnom lijeku navedeno je da se protiv zaključka Apelacinoj komisiji može izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana prijema zaključka. Apelant nije podnio žalbu protiv zaključka.
10. Odjeljenje za urbanizam je zaključkom, broj 06-364/L-99/04 od 25. marta 2005. godine, odbacilo kao nepotpun zahtjev Medžlisa islamske zajednice za legalizaciju bespravnog objekta.
11. Apelant je, 16. januara 2006. godine, Apelacionoj komisiji podnio žalbu zbog šutnje administracije zbog nepostupanja po ponovljenom zahtjevu Medžlisa islamske zajednice za legalizaciju bespravnog objekta. Apelaciona komisija je rješenjem, broj 06-364-L-99/04-AP-15/06 od 31. januara 2006. godine, usvojila apelantovu žalbu zbog šutnje administracije i naložila Odjeljenju za urbanizam da odmah preduzme radnje u postupku po zahtjevu za legalizaciju bespravnog objekta.
12. Odjeljenje za urbanizam je rješenjem, broj 06-364/L-99/04 od 27. februara 2006. godine, koje je potvrđeno rješenjem Apelacione komisije, broj 06-364/L-99/04-AP-141/06 od 27. aprila 2006. godine, Medžlisu islamske zajednice odobrilo legalizaciju bespravnog objekta.
13. Apelant smatra, u suštini, da je povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) zbog nepostupanja nadležnog upravnog organa po njegovom zahtjevu za rušenje bespravnog objekta, i da mu zbog takvog postupanja odnosno nepostupanja nadležnih organa Ustavni sud treba dosuditi pravičnu naknadu u iznosu od 5000 KM.
14. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
15. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
16. Apelant je, kao osoba koja ima pravni interes, učestvovao u postupku izvršenja rješenja o rušenju bespravnog objekta. Taj postupak je obustavljen rješenjem urbanističko-građevinske inspekcije od 5. aprila 2004. godine, protiv kojeg je bila dozvoljena žalba. Apelant protiv tog rješenja nije podnio žalbu čime je propustio da iscrpi efektivne pravne lijekove moguće po zakonu. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
17. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
18. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović