Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1942/05 (N. K.)

Odluka donesena 20. 09. 2006.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1942/05

Apelacija

Odluka o dopustivosti

20. 09. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica, Miodrag Simović i Valerija Galić, potpredsjednici, Mato Tadić i Jovo Rosić, suci, na sjednici održanoj 20. septembra 2006. godine, u predmetu broj AP-1942/05, rješavajući apelaciju Nenada Kuzmanovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Nenada Kuzmanovića, podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj U- 372/04 od 6. jula 2005. godine, rješenja Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske broj 01-372- 205/03 od 4. marta 2004. godine i rješenja Opštine Doboj Opštinske uprave Odjeljenje za stambeno-komunalne poslove broj 07-372-1/03 od 1. jula 2003. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Nenad Kuzmanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Doboja, podnio je 16. septembra 2005. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljem tekstu: Vrhovni sud) broj U-372/04 od 6. jula 2005. godine, rješenja Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske (u daljem tekstu: drugostepeni organ uprave) broj 01-372-205/03 od 4. marta 2004. godine i rješenja Opštine Doboj Opštinske uprave Odjeljenje za stambeno-komunalne poslove (u daljem tekstu: prvostepeni organ uprave) broj 07-372-1/03 od 1. jula 2003. godine.

2. Osporenom presudom odbijena je apelantova tužba protiv konačnog upravnog rješenja kojim je odbijen kao neosnovan zahtjev apelanta za donošenje rješenja koje zamjenjuje ugovor o korištenju stana, koji se nalazi u Doboju u ulici Nikole Tesle broj 8. (u daljem tekstu: predmetni stan). Tokom upravnog postupka pred prvostepnim i drugostepenim organom uprave, kao i u upravnom sporu pred Vrhovnim sudom, nesporno je utvrđeno da je apelantova pokojna majka, koja je preminula 4. februara 1999. godine, bila nosioc stanarskog prava na predmetnom stanu, te da je sa njom apelant živio u predmetnom stanu do 1995. godine, kada mu je rješenjem Opšte bolnice u Doboju broj 564 od 28. avgusta 1995. godine dodijeljen na korištenje drugi stan, koji se nalazi u Doboju u ulici Nikole Tesle broj 13, koji stan je apelant koristio kao svoj stan i u trenutku smrti svoje majke tj. 4. februara 1999. godine. Navedene činjenice tokom postupka nije osporavao ni apelant, međutim on je smatrao da ima pravo na prenos stanarskog prava na predmetnom stanu, obzirom da više ne može koristiti drugi stan koji mu je dodijeljen od strane Opšte bolnice u Doboju čiji je on radnik, iz razloga što se u taj stan vratilo lice koje je iz njega prethodno izbjeglo. Suprotno tome, osporenim odlukama odbijen je njegov zahtjev za donošenje rješenja koje zamjenjuje ugovor o korištenju predmetnog stana, obzirom da apelant nije ispunio uslove iz člana 22. Zakona o stambenim odnosima („Službeni list SR Bosne i Hercegovine“, br. 14/84 i 36/89, te „Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 19/93 i 12/99), obzirom da je od 28. avgusta 1995. godine prestao biti član zajedničkog porodičnog domaćinstva sa svojom pokojnom majkom, kao i da u trenutku njene smrti tj. 4. februara 1999. godine nije koristio predmetni stan.

3. Apelant povredu prava na pravično suđenje iz iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska konvencija) vidi u tome što je konačno odbijen sa zahtjevom za donošenje rješenja koje zamjenjuje ugovor o korištenju predmetnog stana.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“ Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

„ Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.“

5. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom, pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, odluka broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine), ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

6. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava na pravično suđenje, odnosno da apelant nema „opravdan zahtijev“ da se poziva na povredu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, obzirom da je nesporno da je apelant od 1995. godine prestao biti član zajedničkog porodičnog domaćinstva sa svojom majkom koja je bila nosilac stanaraskog prava na predmetnom stanu, te da u trenutku smrti svoje majke nije živio u predmetnom stanu, što su sve obavezni uslovi da bi se u smislu člana 22. Zakona o stambenim odnosima mogao dozvoliti prenos stanarskog prava. Standardi člana 6. stav 1. Evropske konvencije, između ostalog, podrazumijevaju i da se odluka o „građanskim pravima i obavezama“ treba temeljiti na zakonu, koji ispunjava kriterije (jasnoća i transparentnost). Nesporno je da Zakon o stambenim odnosima i njegova odredba sadržana u članu 22. ispunjavaju kriterije jasnoće i transparentnosti koje od njih zahtijeva Evropska konvencija, kao što je i nesporno da se utvrđeno činjenično stanje moralo podvesti pod odredbe citirane zakonske odredbe, što je imalo za posljedicu da se apelant odbije sa svojim zahtjevom, međutim to odbijanje temeljilo se na zakonu koji je u skladu sa standardima Evropske konvencije, te stoga ni apelant nema „opravdan zahtijev“ da se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.

7. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

8. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1942/05 (N. K.) | Sudska praksa | Aktio