Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1904/05 (H. M.)

Odluka donesena 20. 09. 2006.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1904/05

Apelacija

Odluka o dopustivosti

20. 09. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica, Miodrag Simović i Valerija Galić, potpredsjednici, Mato Tadić i Jovo Rosić, suci, na sjednici održanoj 20. septembra 2006. godine, u predmetu broj AP-1904/05, rješavajući apelaciju Hasana Muratovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Hasana Muratovića podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću, broj RSŽ-529/05 od 8. juna 2005. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Hasan Muratović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bužima, kojeg zastupa Hamdija Veladžić, advokat iz Bihaća, podnio je, 12. septembra 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj RSŽ-529/05 od 8. juna 2005. godine.

2. Apelant je podnio tužbu Općinskom sudu Bosanska Krupa (u daljnjem tekstu: Općinski sud) protiv DOO «Abonos», radi poništenje rješenja. Rješenjem Općinskog suda, broj B-RS-126/03 od 2. jula 2004. godine, tužba u ovoj pravnoj stvari se smatra povučenom. U obrazloženju rješenja Općinski sud navodi da na pripremno ročište nije pristupio uredno obavješteni punomoćnik apelanta, te je u smislu člana 84. stav 1 Zakona o parničnom postupku i doneseno rješenje kojim se tužba smatra povučenom.

3. Odlučujući o prijedlogu apelanta za povrat u prijašnje stanje zbog propuštenog ročišta, Općinski sud je rješenjem, broj B-RS-126/03 od 8. oktobra 2004. godine, odbio kao neosnovan prijedlog apelanta za povrat u prijašnje stanje zbog propuštenog ročišta.

4. Apelant je, 26. oktobra 2004. godine, podnio molbu za povrat u prijašnje stanje zbog propuštenog roka za izjavljivanje žalbe na rješenje Općinskog suda, broj B-RS-126/03 od 2. jula 2004. godine, i žalbu na rješenje Općinskog suda, broj B-RS-126/03 od 2. jula 2004. godine.

5. Odlučujući o zahtjevu apelanta za povrat u prijašnje stanje zbog propuštenog roka za izjavljivanje žalbe na rješenje Općinskog suda, broj B-RS-126/03 od 2. jula 2004. godine, Općinski sud je rješenjem, broj B-RS-126/03 od 9. novembra 2004. godine, zahtjev odbacio kao neblagovremen.

6. Odlučujući o žalbi na rješenje Općinskog suda, broj B-RS-126/03 od 2. jula 2004. godine, Općinski sud je rješenjem, broj B-RS-126/03 od 29. decembra 2004. godine, žalbu apelanta odbacio kao neblagovremenu.

7. Kantonalni sud je rješenjem, broj RSŽ-529/05 od 8. juna 2005. godine, žalbu apelanta izjavljenu na rješenje Općinskog suda, broj B-RS-126/03 od 29. decembra 2004. godine, odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje.

8. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud navodi da je nesporno da je punomoćnik apelanta rješenje Općinskog suda, broj B-RS-126/03 od 2. jula 2004. godine, primio 2. avgusta 2004. godine, a žalbu izjavio tek 26. oktobra 2004. godine, te ističe da je prvostepeni sud pravilno postupio kada je žalbu apelanta odebacio kao neblagovremenu u smislu odredbe člana 213. Zakona o parničnom postupku.

9. Nakon toga apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu, kojom se žali da mu je osporenim rješenjem povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant ističe da je bio uvjeren da će sud prihvatiti kao opravdane razloge za propuštanje ročišta i da je po prijemu rješenja kojim je odbijen zahtjev za povrat u prijašnje stanje, podnio molbu za povrat u prijašnje stanje zbog propuštenog roka za žalbu na rješenje Općinskog suda, broj B-RS-126/03 od 2. jula 2004. godine, i žalbu na isto rješenje. Apelant smatra da je molba za povrat u prijašnje stanje opravdana i da je neosnovano odbijena kao i žalbe na rješenja, te da je na taj način povrijeđeno pravo na pravično suđenje propisano članom 6. Evropske konvencije.

10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»

11. Ustavni sud se poziva na praksu Evropskog suda za ljudska prava, koji smatra da se ključno pitanje, da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjljiv ili ne, sastoji u odgovoru na sljedeće pitanje: «da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza» (vidi odluke Evropskog suda za ljudska prava Tre Traktorer Aktiebolag od 17. jula 1989. godine stav 41; kao i H v. France od 24. oktobra 1989. godine stav 47.). Dakle, ukoliko je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza član 6. stav 1. Evropske konvencije se smatra primjenjljivim, ukoliko predmetna procedura nije odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza član 6. stav 1. Evropske konvencije se smatra neprimjenjljivim.

12. Imajući u vidu navedenu praksu Evropskog suda za ljudska prava koju Ustavni sud podržava, Ustavni sud mora da ispita da li je ishod ili «posljedica» predmetnog postupka, bila odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza apelanta. Navedeno, Ustavni sud mora da ispita iz razloga što je apelant podnio apelaciju na rješenje Kantonalnog suda, broj RSŽ-529/05 od 8. juna 2005. godine. Osporenom odlukom potvrđeno je rješenje Općinskog suda, broj B-RS-126/03 od 29. decembra 2004. godine, kojim je odbačena kao neblagovremena žalba apelanta podnesena protiv rješenja Općinskog suda, broj B-RS-126703 od 2. jula 2004. godine. Dakle, odlučeno je o procesnoj stvari, tj. o postojanju zakonskih uslova za podnošenje žalbe, te je na kraju apelantova žalba odbačena kao neblagovremena.

13. Ustavni sud smatra da se u postupku koji se odnosi na zakonsku proceduru podnošenja žalbe ne utvrđuju građanska prava i obaveze. U skladu s navedenim, ishod takve procedure nije odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza. Navedeni stav, Ustavni sud temelji na činjenici da se u proceduri povodom žalbe na rješenje kojim se tužba smatra povučenom zbog propuštanja pripremnog ročišta, rješavaju procesne stvari, tj. odlučuje se da li su ispunjeni zakonski uslovi za podnošenje žalbe ili ne. U takvoj proceduri ne utvrđuju se građanska prava i obaveze, već se samo rješava o procesnim pitanjima koja se tiču ispunjenja zakonskih uslova za podnošenje žalbe, te stoga, ishod takve procedure ne može biti odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza.

14. U konkretnom slučaju, apelacija je podnijeta protiv rješenja Kantonalnog suda, broj RSŽ-

529/05 od 8. juna 2005. godine, kojim je konačno odbačena apelantova žalba na rješenje Općinskog suda, broj B-RS-126/03 od 2. jula 2004.godine, kao neblagovremena. U navedenom postupku se odlučivalo samo o tome da li su se stekli zakonski uslovi za podnošenje žalbe. Stoga, pitanje koje se apelacijom postavlja ne ulazi u domen člana 6. stav 1. Evropske konvencije, niti u domen člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, zbog čega je apelacija ratione materiae inkopatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

15. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

16. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1904/05 (H. M.) | Sudska praksa | Aktio