Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2060/05 (N. S.)

Odluka donesena 20. 09. 2006.

  • Zloupotreba prava na podnošenje apelacije
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2060/05

Apelacija

Odluka o dopustivosti

20. 09. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Jovo Rosić i Mato Tadić na sjednici održanoj 20. septembra 2006 godine, u predmetu broj AP-2060/05, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 7. i člana 59. stav 2. tačka 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Nurage Suljagića, podnesena protiv presude Kantonalnog siuda u Tuzli, broj Gž-978/04 od 25 avgusta 2005. godine, i presude Općinskog suda u Tuzli, broj P- 2064/03 od 26. aprila 2004. godine, zbog zloupotrebe prava na podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Nuraga Suljagić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Srebrenika, podnio je, 3. oktobra 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-978/04 od 25. avgusta 2005. godine, i presude Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P- 2064/03 od 26. aprila 2004. godine.

2. Polazeći od navoda apelanta, a s ciljem da se utvrde procesne pretpostavke za razmatranje apelacije pred Ustavnim sudom, od Komisije za ljudska prava pri Ustavnom sudu (u daljnjem tekstu: Komisija) čija je nadležnost donošenje odluka u postupcima pokrenutim pred bivšim Domom za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu (u daljnjem tekstu: Dom) zatražena je informacija o tome da li je apelant prethodno pokrenuo istovjetan postupak pred Domom i kada, kao i da li je o predmetu, eventualno, donesena odluka.

3. Utvrđeno je da je apelant, 8. septembra 1999. godine, pokrenuo postupak pred Domom, i da se predmetna prijava odnosi na zahtjev apelanta da ostvari svoja potraživanja po osnovu stare devizne štednje deponovane kod Privredne banke Sarajevo u iznosu od 227,22 USD i 7.160,94 DEM, da je predmet registrovan pod brojem CH/99/2843 i da je o predmetu donesena odluka o prihvatljivosti i meritumu broj CH/98/375, Đorđe Besarević i dr. protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine od 6. aprila 2005. godine. Naime, Komisija je apelantovu prijavu i 310 drugih prijava spojila u jedan predmet i donijela jedinstvenu odluku broj CH/98/375 kojom je zajključila da su Bosna i Hercegovina i Federacija Bosne i Hercegovine povrijedile pravo apelanta na imovinu iz član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i da je Federacija Bosne i Hercegovine povrijedila pravo podnosilaca prijave na pravično suđenje iz člana 6. Evropske konvencije, čime su Bosna i Hercegovina i Federacija Bosne i Hercegovine prekršile član I Sporazuma. Apelant je navedenu odluku Komisije primio 28. aprila 2005. godine.

4. U međuvremenu, apelant je podnio tužbu Općinskom sudu u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) protiv Tuzlanske banke dd Tuzla kao pravnog sljednika Privredne banke Sarajevo - filijala Srebrenik, Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine, radi isplate stare devizne štednje u iznosu od 227,22 USD i 7.160,94 DEM.

5. Presudom Općinskog suda, broj P-2064/03 od 26. aprila 2004. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda, broj Gž-978/04 od 25. avgusta 2005. godine, apelant je odbijen u cjelosti sa tužbenim zahtjevom. Nakon toga apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu žaleći se da su mu osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje zaštićeno članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. Evropske konvencije, kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 7. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 4. tačka 7. Pravila Ustavnog suda glasi:

«Apelacija nije dopustiva i ako postoji koji od slijedećih slučajeva:

(...)

7. apelant je zloupotrijebio pravo na podnošenje apelacije;».

7. U konkretnom slučaju postupak koji je vođen pred Komisijom i koji je okončan odlukom o prihvatljivosti i meritumu, broj CH/98/375 od 6. aprila 2005. godine, je istovjetan postupak kao i postupak pokrenut pred Ustavnim sudom. Naime, u postupku pred Komisijom apelant je tražio povrat stare devizne štednje uložene kod Privredne banke Sarahjevo – filijala Srebrenik u iznosu od 227,22 USD i 7.160,94 DEM, a u postupku pred redovnim sudovima, čije odluke osporava pred Ustavnim sudom, apelant je također tražio isplatu stare devizne štednje uložene kod Privredne banke Sarajevo – filijala Srebrenik u iznosu od 227,22 USD i 7.160,94 DEM. Komisija je odlukom o prihvatljivosti i meritumu broj CH/98/375 od 6. aprila 2005. godine, utvrdila povredu apelantovog prava na mirno uživanje imovine iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i povredu prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije

8. Komisija u svojoj odluci navodi: «, [...] da je prva indicija nedjelotvornog pravnog sistema u pogledu isplate stare devizne štednje činjenica da Bosna i Hercegovina ni dan danas nije počela da isplaćuje deviznu štednju. Osim toga, podsjeća da su neki od podnosilaca prijava pokrenuli domaće sudske postupke kako bi im se isplatila gotovina sa njihovih računa. Nijedan od podnosilaca prijava nije do sada u tome uspio. Osim toga, Komisija uzima u obzir da su brojni postupci u toku i nakon više od pet godina. Konačno, sama zakonska rješenja ne dozvoljavalju trenutno da se pravomoćne presude iz oblasti ove problematike izvršavaju, jer su predviđeni drugi modaliteti isplate stare devizne štednje. [...] Tužena strana nije obezbjedila podnosiocima prijave pravo pristupa sudu i nema opravdan razlog za neizvršenje pravosnažnih presuda u vezi sa starom deviznom štednjom».

9. Komisija je naredila Bosni i Hercegovini donošenje okvirnog zakona koji bi u skladu sa obrazloženjem i zaključcima odluke riješio problem stare devizne štednje na teritoriji cijele Bosne i Hercegovine, a Federaciji Bosne i Hercegovine naložio da izvrši verifikaciju potraživanja podnosilaca prijave u zakonom predviđenom roku.

10. U konkretnom slučaju, Ustavni sud primjećuje da je apelant podnio apelaciju 3. oktobra 2005. godine, dakle nakon što je 28. aprila 2005. godine, primio navedenu odluku Komisije kojom je raspravljano po njegovom zahtjevu za isplatu stare devizne štednje. Osporene presude ne mijenjeju samu suštinu stvari i u konkretnom slučaju se radi o istovjetnim postupcima. Dakle, Komisija je već raspravljala o povredi navedenih prava apelanta i u tom pravcu donijela odluku o prihvatljivosti i meritumu broj CH/98/375 od 6. aprila 2005. godine, utvrdila povredu apelantovog prava na mirno uživanje imovine iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i povredu prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije

11. Prema svemu navedenom, Ustavni sud zaključuje da je apelant zloupotrijebio pravo na podnošenje apelacije.

12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 7. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je zloupotrijebljeno pravo na podnošenje apelacije, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2060/05 (N. S.) | Sudska praksa | Aktio