Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2082/05 (Ž. Č.)

Odluka donesena 20. 09. 2006.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2082/05

Apelacija

Odluka o dopustivosti

20. 09. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica, Miodrag Simović i Valerija Galić, potpredsjednici, Mato Tadić i Jovo Rosić, suci, na sjednici održanoj 20. septembra 2006. godine, u predmetu broj AP-2082/05, rješavajući apelaciju Žarka Čereka, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Žarka Čereka, podnesena zbog naknade štete, nastale u toku rata, na nekretninama na području Općine Bosanski Brod, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Žarko Čerek (u daljnjem tekstu: apelant) iz Liješća, Bosanski Brod, podnio je, 10. oktobra 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog naknade štete, nastale u toku rata, na nekretninama na području Općine Bosanski Brod.

2. Apelant navodi da je, zbog rata i ratnih dešavanja, zajedno sa svojom porodicom napustio nekretnine koje se nalaze na području Općine Bosanski Brod. Apelant se u novembru 1992. godine, vratio u Bosanski Brod ali nije mogao ući u posjed kuće i pratećih objekata jer su zapaljeni i devastirani.

3. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

4. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

5. Apelant u svojoj apelaciji ističe da je, 1. septembra 2005. godine, Vijeću ministara Bosne i Hercegovine - Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice, Vladi Federacije Bosne i Hercegovine - Ministarstvu za izbjegla i raseljena lica, podnio zahtjev za naknadu imovine koju ne može vratiti i naknadu za moralnu patnju. Naveo je da su ga Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine i Ministarstvo raseljenih osoba i izbjeglica Federacije Bosne i Hercegovine, obavijestili da nisu nadležni za odlučivanje o naknadi imovine koja ne može da se vrati u smislu člana 1. Aneksa 7 Dejtonskog mirovnog sporazuma. Naveo je dalje da nije pokretao sudske postupke iz razloga što Ustav Bosne i Hercegovine, Aneks 7. Dejtonskog mirovnog sporazuma, državni i entitetski zakoni, nedvosmisleno ukazuju da se pravo na pravičnu naknadu ostvaruje pred državnim i entitetskim organima, u upravnom postupku. Također navodi da nema svrhe ni opravdanja voditit sudski spor, jer će tužba biti odbijena kao neosnovana ili će se sud oglasiti nenadležnim. Apelant smatra da mu je na ovaj način povrijeđeno pravo na pravično suđenje, pravo na dom i pravo na imovinu iz člana II/3 e), f) i k) Ustava Bosne i Hercegovine.

6. U konkretnom slučaju apelant nije pokrenuo nikakav postupak radi naknade štete u skladu sa pozitivnim propisima kako bi došao do konačne odluke, koja bi bila predmet pobijanja pred Ustavnim sudom, odnosno nije iscrpio efektivne pravne lijekove u smislu člana 16. stav. 1. Pravila Ustavnog suda (vidi, Ustavni sud, neobjavljena odluka broj AP-692/04 od 26. aprila 2005. godine). Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

7. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

8. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2082/05 (Ž. Č.) | Sudska praksa | Aktio