Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2136/05 (M. R.)
Odluka donesena 20. 09. 2006.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2136/05
Apelacija
Odluka o dopustivosti
20. 09. 2006.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica, Miodrag Simović i Valerija Galić, potpredsjednici, Mato Tadić i Jovo Rosić, suci, na sjednici održanoj 20. septembra 2006. godine, u predmetu broj AP-2136/05, rješavajući apelaciju Marice Radanović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Marice Radanović, podnesena zbog naknade štete, nastale u toku rata, na nekretninama na području Općine Bosanski Brod, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Marica Radanović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Bosanskog Broda, podnijela je, 14. oktobra 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog naknade štete, nastale u toku rata, na nekretninama na području Općine Bosanski Brod.
2. Apelantica navodi da je, zbog rata i ratnih dešavanja, zajedno sa svojom porodicom napustila nekretnine koje se nalaze na području Općine Bosanski Brod. Apelantica se u decembru 1997. godine, vratila u Bosanski Brod, ali nije mogla ući u posjed kuće i pratećih objekata jer su zapaljeni i devastirani.
3. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
4. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
5. Iz navoda apelacije slijedi da je, 17. avgusta 2005. godine, Vijeću ministara Bosne i Hercegovine
- Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice, Vladi Federacije Bosne i Hercegovine-Ministarstvu za izbjegla i raseljena lica, apelantica podnijela zahtjev za naknadu imovine koju ne može vratiti i naknadu za moralnu patnju. Navela je da su je Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine i Ministarstvo raseljenih osoba i izbjeglica Federacije Bosne i Hercegovine, obavijestili da nisu nadležni za odlučivanje o naknadi imovine koja ne može da se vrati u smislu člana 1. Aneksa 7 Dejtonskog mirovnog sporazuma. Navela je dalje da nije pokretala sudske postupke iz razloga što Ustav Bosne i Hercegovine, Aneks 7. Dejtonskog mirovnog sporazuma, državni i entitetski zakoni, nedvosmisleno ukazuju da se pravo na pravičnu naknadu ostvaruje pred državnim i entitetskim organima, u upravnom postupku. Također navodi da nema svrhe ni opravdanja voditi sudski spor, jer sudski postupak dugo traje a i nema dovoljno sredstava za sudske troškove i advokata. Apelantica smatra da joj je na ovaj način povrijeđeno pravo na pravično suđenje, pravo na dom i pravo na imovinu iz člana II/3 e), f) i k) Ustava Bosne i Hercegovine.
6. U konkretnom slučaju apelantica nije pokrenula nikakav postupak radi naknade štete u skladu sa pozitivnim propisima kako bi došla do konačne odluke, koja bi bila predmet pobijanja pred Ustavnim sudom, odnosno nije iscrpjela efektivne pravne lijekove u smislu člana 16. stav. 1. Pravila Ustavnog suda (vidi, Ustavni sud, neobjavljena odluka broj AP-692/04 od 26. aprila 2005. godine). Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
7. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
8. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović