Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2179/05 (S. N.)

Odluka donesena 20. 09. 2006.

  • Pitanje o kojem je Ustavni sud već odlučivao
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2179/05

Apelacija

Odluka o dopustivosti

20. 09. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 20. septembra 2006. godine, u predmetu broj AP-2179/05, rješavajući apelaciju Sulejmana Nuhanovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 6. i člana 59. stav 2. tačka 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Sulejmana Nuhanovića, podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj U-2708/01 od 26. avgusta 2003. godine, jer se radi o pitanju o kojem je Ustavni sud Bosne i Hercegovine već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.

OBRAZLOŽENJE

1. Sulejman Nuhanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Todorovske Slapnice, opština Velika Kladuša, podnio je, 20- novembra 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj U-2708/01 od 26. avgusta 2003. godine, rješenja Federalnog ministarstva za pitanje boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata, broj UP-II-04-41-321/01 od 5. jula 2001. godine i rješenja Kantonalnog ministarstva za pitanja boraca i invalida domovinskog rata, Odjeljenje Velika Kladuša, broj 16/2-41-253/01 od 25. aprila 2001. godine.

2. Apelant u svojoj apelaciji tvrdi da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), jer mu nije omogućeno prisustvo na sjednici vijeća Vrhovnog suda prilikom odlučivanja po njegovoj tužbi.

3. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 4. tačka 6. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 4. tačka 6. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji koji od slijedećih slučajeva: 6. radi se o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima osnova za ponovno odlučivanje;»

4. Na sjednici Ustavnog suda koja je održana 26. augusta 2004. godine, rješavajući apelaciju AP-

282/03, a u vezi osporene presude Vrhovnog suda, broj U-2708/01 od 26. avgusta 2003. godine, Ustavni sud je zaključio:

5. «S tim u vezi, Ustavni sud, prije svega, primjećuje da je zaista Vrhovni sud u postupku, koji je rezultirao presudom od 26. avgusta 2003. godine, održao sjednicu vijeća, na kojoj je odlučivao o zakonitosti osporenog drugostepenog upravnog akta, bez prisutva apelanta, iako je to apelant izričito tražio. Međutim, razmatrajući osporenu presudu Vrhovnog suda, navode apelanta i dokumentaciju spisa ovog predmeta, Ustavni sud nalazi da neprisustvovanje apelanta sjednici vijeća Vrhovnog suda, nije utjecalo, u suštini, na mogućnost ostvarenja prava apelanta. Naime, Ustavni sud smatra da, i u slučaju da je apelant prisustvovao sjednici vijeća u ovom predmetu, to očigledno ne bi utjecalo na drugačije odlučenje Vrhovnog suda o tužbenom zahtjevu apelanta.»

6. Obzirom da apelant, podnoseći novu apelaciju, nije ponudio nikakve nove činjenice ili dokaze koji bi iziskivali novo odlučivanje Ustavnog suda, nego se uz navođenje istih argumenata žali na iste odluke upravnih organa i Vrhovnog suda o kojima je Ustavni sud već odlučivao, Ustavni sud je zaključio da apelaciju mora odbaciti kao nedopustivu pozivanjem na odredbu člana 16. stav 4. tačka 6. Pravila Ustavnog suda.

7. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 6. Pravila Ustavnog suda, po kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena, ukoliko se utvrdi da se radi o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima osnova za ponovno odlučivanje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

8. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2179/05 (S. N.) | Sudska praksa | Aktio