Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1611/06 (A. R.)
Odluka donesena 20. 09. 2006.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1611/06
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
20. 09. 2006.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica, Miodrag Simović i Valerija Galić, podpredsjednici, na sjednici održanoj 20. septembra 2006. godine, u predmetu broj AP-1611/06, rješavajući zahtjev Aleksandra Radića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Aleksandra Radića, za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Aleksandar Radić (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 30. maja 2006. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv rješenja Okružnog suda Banja Luka broj 011-0-Pžp-06-000 770 od 27. marta 2006. godine. Apelant je, također, posebnim podneskom od 4. jula 2006. godine podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud obustavio izvršenje novčane kazne u iznosu od 360 KM izrečene navedenim rješenjem, do donošenja odluke o apelaciji.
2. Rješenjem Suda za prekršaje Novi Grad (u daljnjem tekstu: Sud za prekršaje) broj P-II-732/05 od 16. februara 2006. godine apelantu je izrečena jedinstvena novčana kazna u iznosu od 360 KM zbog prekršaja iz člana 164. stav 1, člana 183. stav 1, člana 201. stav 2. i člana 215. stav 1. Zakona o osnovama bezbjednosti saobračaja na putevima
3. Protiv navedenog rješenja Suda za prekršaje apelant je izjavio žalbu Okružnom sudu u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) koji je rješenjem broj 011-0-Pžp-06-000 770 od 27. marta 2006. godine odbio žalbu kao neosnovanu i u cjelosti potvrdio prvostepeno rješenje.
4. Nezadovoljan odlukom Okružnog suda apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu u kojoj ističe da je izvršio prekršaje koji mu se stavljaju na teret, ali da je u odnosu na njega povrijeđen zakon utoliko što je Okružni sud primjenio Zakon o osnovama bezbjednosti saobračaja na putevima SFRJ iz 1988. godine, iako je takav zakon donesen 1990. godine i na teritorijij SRBIH. Stoga, apelant smatra da je trebao biti primijenjen zakon koji je noviji i koji je zakon Bosne i Hercegovine, a ne strane države. Također, smatra da mu je pogrešno izrečena i novčana kazna u konvertibilnim markama, jer zakon na osnovu kojeg je utvrđena njegova odgovornost, predviđa novčana kaznu izraženu u dinarskoj valutnoj vrijednosti.
5. U zahtjevu za donošenje privremene mjere kojom traži da se obustavi izvršenje novčane kazne do konačne odluke Ustavnog suda o apelaciji, apelant navodi da izdržava sedmočlanu porodicu od ugostiteljskog objekta i da je za njega visina novčane kazne i troškova postupka od ukupno 440 KM veoma veliki iznos, obzirom da su mu promet i dobit u ugostiteljskom objektu smanjeni postojanjem velikog i reprezentativnog objekta iste namjene u neposrednoj blizini.
6. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.»
7. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i opravdanje jedino u situaciji kada šteta, čiji je nastanak nedvosmisleno naznačen u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.
8. Također, Ustavni sud napominje da osnovanost apelacije ispituje odvojeno od osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Dakle, razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava ne mogu se analogno primijeniti pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
9. Apelant traži obustavljanje izvršenja novčane kazne ali osim što navodi da izdržava porodicu od rada u vlastitom ugostiteljskom objektu čiji su promet i dobit smanjeni usljed postojanja konkurentskog objekta iste namjene u neposrednoj blizini i da je za njega visina novčane kazne i troškova prekršajnog postupka u ukupnom iznosu od 440 KM velika suma, ne daje nijedan razlog niti nudi bilo kakav dokaz iz kojeg bi se moglo nedvosmisleno utvrditi da bi plačanjem novčane kazne pretrpio nenadoknadivu štetu ili na bilo koji način značajno ugrozio ličnu ili egzistenciju lica koje izdržava.
10. Na osnovu izloženog Ustavni sud smatra apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovanim, pa je odlučeno kao u dispozitivu ove doluke.
11. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović