Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2232/06 (V. J.)

Odluka donesena 20. 09. 2006.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2232/06

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

20. 09. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Malom vijeću, u sastavu: Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica, Miodrag Simović i Valerija Galić, potpredsjednici, na sjednici održanoj 20. septembra 2006. godine, u predmetu broj AP-2232/06, rješavajući zahtjev Vesne Jukić, za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se zahtjev Vesne Jukić, za donošenje privremene mjere, kao neosnovan.

OBRAZLOŽENJE

1. Vesna Jukić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Mostara, koju zastupa odvjetnički ured Sesar-Ćurić iz Mostara, podnjela je, 19. jula 2006. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev-1329/05 od 23. maja 2006. godine. Apelantica je također, podnijela zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud, kako iz apelacije proizilazi, odložio izvršenje presude Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-235/02-I od 12. novembra 2004. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-308/05 od 22. septembra 2005. godine i presudom Vrhovnog suda, broj Rev-1329/05 od 23. maja 2006. godine, do donošenja odluke o apelaciji.

2. Općinski sud je presudom, broj P-235/02-I od 12. novembra 2004. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda, broj Gž-308/05 od 22. septembra 2005. godine, utvrdio da je apsolutno ništav ugovor o zamjeni stanova zaključen između Hazima Cokoje iz Mostara, supruga tužiteljice Hajrije Cokoja i Ivana Jukića iz Mostara, apelantičinog supruga, koji je imao za predmet zamjenu stanova koji se nalaze u Mostaru u ulici Franje Miličevića broj 23 površine 105 m2 na kojem je nosilac stanarskog prava bio Hazim Cokoja i stana u Mostaru u ulici Husnije Repca broj 7. površine 110 m2 na kojem je nosilac stanarskog prava bio Ivan Jukić.

3. Apelantica je protiv drugostepene presude izjavila reviziju koju je Vrhovni sud presudom, broj Rev-1329/05 od 23. maja 2006. godine, odbio kao neosnovanu.

4. Apelantica navodi povredu prava na pravično suđenje, prava na dom i prava na imovinu. Apelantica se žali na pogrešno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava. U vezi sa zahtjevom za donošenje privremene mjere apelantica navodi da postoji opasnost da će tužiteljica nakon donošenja revizijske presude tražiti njeno izvršenje, te zbog toga apelantica traži da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom odlaže izvršenje presude do donošenja odluke o apelaciji. Navodi da bi provođenjem presude nastupila velika šteta vezana za izuzetno velike troškove preseljenja parničnih stranaka u prijeratne stanove.

5. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.»

6. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i opravdanje jedino u situaciji kada šteta, čiji je nastanak nedvosmisleno naznačen u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.

7. Razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelantica navela u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu se analogno primijeniti pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, apelantica mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

8. Iz apelacije proizilazi da apelantica traži da Ustavni sud odloži izvršenje presude Općinskog suda, broj P-235/02-I od 12. novembra 2004, godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda, broj Gž-308/05 od 22. septembra 2005. godine i presudom Vrhovnog suda, broj Rev-1329/05 od 23. maja 2006. godine, jer bi po mišljenju apelantice provođenjem navedene presude za nju nastupila velika šteta vezana za velike troškove preseljenja parničnih stranaka u prijeratne stanove.

9. Ustavni sud je u brojnim odlukama ukazao da pravo na izvršenje pravosnažne presude predstavlja dio prava na «pristup sudu» što je neodvojiv element prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije ( vidi odluku Ustavnog suda, broj AP-288/03 od 17 decembra 2004. godine, broj AP-464/04 od 17. februara 2005. godine i broj AP-774/04 od 20. decembra 2005. godine). Stoga, zahtjev za donošenje privremene mjere kojom se traži odlaganje izvršenja pravosnažne presude, nakon što je ta presuda ispitana i u revizijskom postupku, mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se naparvi izuzetak od navedenog stava. Apelantica nije ponudila takve razloge niti dokaze koji bi Ustavnom sudu bili dovoljni da bi donio taktvu privremenu mjeru, odnosno koji bi ukazivali da bi donošenjem takve privremene mjere bile spriječene eventualne nenadoknadive štetne posljedice koje su u suprotnosti sa zakonitim ciljem. Na osnovu izloženog Ustavni sud smatra apelantičin zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovanim.

10. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

11. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2232/06 (V. J.) | Sudska praksa | Aktio