Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1365/05 (Z. i M. N.)

Odluka donesena 29. 09. 2006.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Građanski postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić, Tudor Pantiru, Constance Grewe, David Feldman

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1365/05

Apelacija

Odluka o meritumu

29. 09. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u predmetu broj AP 1365/05, rješavajući apelaciju Zijade i Mehe Nukića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), u sastavu:

Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica David Feldman, potpredsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Tudor Pantiru, sudija Mato Tadić, sudija Jovo Rosić, sudija Constance Grewe, sutkinja Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 29. septembra 2006. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Zijade i Mehe Nukića, podnesena protiv Presude Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine broj Gž-116/05 od 11. maja 2005. godine i Presude Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine broj P-545/01- I-4 od 3. decembra 2004. godine.

Odluku objaviti u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”, “Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine”, “Službenom glasniku Republike Srpske” i «Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine».

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Zijada i Meho Nukić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Maoče koje zastupa Osman Mulahalilović, advokat iz Brčkog, podnijeli su 20. juna 2005. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj Gž-116/05 od 11. maja 2005. godine i Presude Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P-545/01-I-4 od 3. decembra 2004. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda od Apelacionog suda, Osnovnog suda i učesnika u postupku, «Sarajevo osiguranje» d.d. Sarajevo-filijala Tuzla (u daljnjem tekstu: tuženi), zatraženo je 14. maja 2006. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Odgovor na apelaciju Apelacioni sud je dostavio 5. juna 2006. godine, Osnovni sud 7. juna 2006. godine, dok tuženi nije dostavio odgovor na apelaciju.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju Apelacionog suda i Osnovnog suda su 28. jula 2006. godine dostavljeni apelantima.

III. Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Apelanti su Osnovnom sudu podnijeli tužbu protiv «Sarajevo osiguranja» d.d. Sarajevo-filijala Tuzla (u daljnjem tekstu: tuženi) radi naknade štete. Osnovni sud je Presudom broj P- 545/01-I-4 od 3. decembra 2004. godine usvojio tužbeni zahtjev za naknadu štete i apelantima na ime nematerijalne štete dosudio iznos od po 900,00 KM, dok je u pogledu troškova postupka obavezao tuženog da apelantima naknadi iznos od 1.190,80 KM. Odluka o troškovima postupka zasnovana je na odredbi člana 102. stav 2. Zakona o parničnom postupku Brčko Distrikta BiH (u daljnjem tekstu: ZPP) po kojoj se troškovi određuju s obzirom na postignuti uspjeh stranaka u postupku. S obzirom da je punomoćnik apelanata član Advokatske komore Federacije BiH, troškove njegovog zastupanja apelanata, koji su sastavni dio troškova parničnog postupka, Osnovni sud je obračunao po ranijoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad advokata u Federaciji BiH («Službene novine FBiH» 67/02 - u daljnjem tekstu: stara Tarifa). U obrazloženju odluke o troškovima Osnovni sud navodi da nije prihvaćeno obračunavanje troškova punomoćnika apelanata iskazano na osnovu važeće Tarife o nagradama i naknadi za rad advokata u Federaciji BiH («Službene novine FBiH» 22/04 – u daljnjem tekstu: nova Tarifa), jer bi primjena nove Tarife bila u suprotnosti s Nalogom Supervizora za Brčko Distrikt BiH od 15. jula 2003. godine (u daljnjem tekstu: Nalog Supervizora).

7. Protiv navedene presude Osnovnog suda apelanti su izjavili žalbu Apelacionom sudu smatrajući da je nepravilno odbijen višak tužbenog zahtjeva za naknadu štete za pretrpljene fizičke bolove i na ime pretrpljenog straha. Istovremeno apelanti osporavaju i odluku da se o utvrđivanju troškova njihovog punomoćnika tokom postupka ne primijeni nova Tarifa.

8. Apelacioni sud je donio Presudu broj Gž-116/05 od 11. maja 2005. godine, kojom je žalbu apelanata odbio i potvrdio presudu Osnovnog suda. U obrazloženju presude Apelacioni sud je naveo da žalba nije osnovana, jer je Osnovni sud pravilno utvrdio činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo. U pogledu odluke o troškovima Apelacioni sud također smatra da je Osnovni sud pravilno postupio kada je troškove postupka, koji se odnose na naknadu advokata apelanata, odredio u skladu sa starom Tarifom, jer bi primjena nove Tarife bila u suprotnosti s Nalogom Supervizora.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

9. U apelaciji apelanti osporavaju isključivo odluku o troškovima postupka u djelu koji se odnosi na obračunavanje naknade za rad njihovog punomoćnika. Smatraju da je u konkretnom slučaju bilo potrebno primijeniti novu Tarifu i da je sud proizvoljno i netačno tumačio da Nalog Supervizora u konkretnom slučaju onemogućuje primjenu nove Tarife. Navode da se Nalog Supervizora po kojem se nijedan novi zakon, uključujući i izmjene postojećih entitetskih zakona, neće primjenjivati u Brčko Distriktu BiH ukoliko ih Skupština Distrikta ne usvoji kao svoj zakon, ne odnosi na primjenu advokatske tarife koja je podzakonski akt, kao i da se ne radi o novom zakonu na koji bi se odnosio Nalog Supervizora. Smatraju da je advokatska tarifa opći akt Advokatske komore i da je sud proglasio podzakonski akt zakonom, a zatim donio odluku kojom je umanjio imovinu apelanata tako što im nije dosudio troškove parničnog postupka u skladu sa zakonom i važećom novom Tarifom, čime su u odnosu na njih povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

b) Odgovor na apelaciju

10. U odgovoru na apelaciju Apelacioni sud ističe da razlozi koje apelanti navode kao povredu ustavnih prava nisu opravdani. Sud navodi da Nalog Supervizora treba tumačiti tako da se odnosi na sve akte obavezujućeg karaktera, dakle i podzakonske akte donesene u entitetima, a koji se u Brčko Distriktu BiH mogu primjenjivati samo ako su posebno odobreni. Kako primjena nove Tarife nije naknadno odobrena u Brčko Distriktu BiH, nakon što je donesen Nalog Supervizora, to se ona nije mogla ni primijeniti. U suprotnom bi građani u Brčko Distriktu bili dovedeni u neravnopravan položaj jer se ne primjenjuje ni Advokatska tarifa Republike Srpske donesena na osnovu Zakona o advokaturi tog entiteta nakon Naloga Supervizora.

11. Osnovni sud predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana i u odgovoru na isti način i istim argumentima kao i Apelacioni sud obrazlaže svoju odluku o primjeni stare Tarife.

V. Relevantni propisi

12. U Zakonu o parničnom postupku Brčko Distrikta BiH («Službeni glasnik BD BiH» br. 5/00, 1/01 i 6/02) relevantne odredbe glase:

«Član 103. stav 2.

Ako je propisana tarifa za naknade advokata, ili za druge troškove, odmjerit će se takvi troškovi prema toj tarifi.»

13. U Zakonu o advokaturi ("Službene novine Federacije BiH» br. 25/02, 40/02, 29/03, 18/05 i 68/05) relevantne odredbe glase:

«Član 31.

(1) Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad advokata (u daljnjem tekstu: Tarifa) određuje nagrade za rad i troškove nastale vršenjem advokatske djelatnosti kao i primjenu i stupanje na snagu ove tarife.

(2) Skupština Federalne advokatske komore predlaže Tarifu koju odobrava Federalno ministarstvo pravde nakon konsultacija sa ostalim relevantnim ministarstvima.»

14. U Nalogu Supervizora o usaglašavanju i zamjeni novih entitetskih zakona u Brčko Distriktu Bosne i Hercegovine od 15. jula 2003. godine relevantne odredbe glase: «Tačka 1.

Da se odsada nijedan novi entitetski zakon, uključujući izmjene postojećih entitetskih zakona, neće više primjenjivati u Brčko Distriktu ukoliko ih Skupština Brčko Distrikta ne usvoji kao zakon Brčko Distrikta u skladu sa Konačnom odlukom i Statutom.

Tačka 3.

Da se ovlašćuju Vlada Brčko Distrikta i druge vladine organizacije i tijela da u svom djelokrugu rada donesu podzakonske akte i propise koji su potrebni za provođenje entitetskih zakona koji se još uvijek primjenjuju u Brčko Distriktu.»

VI. Dopustivost

15. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

16. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

17. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Apelacionog suda broj Gž-116/05 od 11. maja 2005. godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Zatim, apelacija je podnesena 22. juna 2005. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

18. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

19. Apelanti pobijaju navedene presude tvrdeći da su tim presudama povrijeđena njihova prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

20. a) Pravo na pravično suđenje Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«3. Katalog prava Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

(…)

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.» Član 6. stav 1. Evropske konvencije, u relevantnom dijelu glasi:

"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.»

21. Ustavni sud ističe da se garancije člana 6. Evropske konvencije primjenjuju na sve faze postupka za određivanje građanskih prava i obaveza, ne isključujući faze postupka nakon presude u meritumu. Postupak kojim se određuje iznos troškova postupka se mora sagledavati kao sastavni dio postupka u cjelini i, u skladu s tim, kao dio «utvrđivanja građanskih prava i obaveza» (vidi Evropski sud za ljudska prava, Robins protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 23. septembra 1997. godine, stav 25. f).

22. Ustavni sud konstatuje da se apelanti žale da je presudama redovnih sudova na njihovu štetu pogrešno i proizvoljno primijenjeno materijalno pravo utoliko što su redovni sudovi primijenili neodgovarajuću advokatsku tarifu. Naime, smatraju da je trebalo primijeniti novu, a ne staru Tarifu jer je Tarifa podzakonski akt pa se, stoga, Nalog Supervizora ne odnosi na njenu primjenu.

23. Sudovi su u osporenim presudama samo naveli da bi primjena nove Tarife u konkretnom slučaju bila suprotna Nalogu Supervizora, bez navođenja obrazloženja zašto je to tako. Međutim, u odgovorima na apelaciju su naveli da Nalog Supervizora tumače tako da se odnosi i na podzakonske akte donesene u entitetima, a koji se u Brčko Distriktu BiH mogu primjenjivati samo ako su posebno odobreni. Kako primjena nove Tarife nije naknadno odobrena u Brčko Distriktu BiH, nakon što je donesen Nalog Supervizora, to se ona nije ni mogla primijeniti.

24. U vezi s navedenim, Ustavni sud podsjeća na svoj stav (vidi Odluku broj U 62/01 od 5. aprila 2002. godine, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 24/02), prema kojoj «nadležnost Ustavnog suda u apelacionim postupcima ograničena je 'na pitanja koja su sadržana u ovom Ustavu' i Sud nije nadležan da preispituje činjenično stanje ili tumačenje i način na koji su primijenili zakon redovni sudovi osim u slučajevima u kojima su odluke nižih sudova povrijedile ustavna prava, ili su zanemarile ta prava, te ako je primjena zakona bila proizvoljna ili diskriminacijska, ukoliko je došlo do povrede procesnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na efektivni pravni lijek i dr.) ili ukoliko utvrđeno činjenično stanje ukazuje na povredu Ustava».

25. Članom 31. Zakona o advokaturi ("Službene novine Federacije BiH» br. 25/02, 40/02, 29/03), koji je u Brčko Distriktu BiH primjenjivan prije Naloga Supervizora, definisana je advokatska tarifa i procedura njenog donošenja. Na osnovu ovlaštenja iz ovog zakona donesena je stara Tarifa, također prije Naloga Supervizora.

26. Brčko Distrikt BiH je Konačnom arbitražnom odlukom osnovan kao dio teritorije BiH sa samostalnim upravnim, zakonodavnim i pravosudnim ovlaštenjima. Konačnom odlukom je Supervizor ovlašten da ustanovi skup zakona koji će se primjenjivati na cijeloj teritoriji Brčko Distrikta BiH, a koji će zamijeniti postojeće entitetske propise koji se primjenjuju na jednoj ili drugoj strani bivše međuentitetske linije razdvajanja. U Brčko Distriktu BiH je usvojen značajan broj zakona, ali još uvijek nedovoljan da se zamijene svi entitetski propisi koji se u njemu primjenjuju. Nalog Supervizora, kako je objasnio njegov donosilac, unapređuje proces usklađivanja i zamjene entitetskih zakona u Brčko Distriktu BiH s ciljem da se jedinstveni skup zakona primjenjuje na cijeloj teritoriji. Također, Nalog Supervizora je donesen «s obzirom na činjenicu da stavovi 8, 11. i 39. Konačne odluke, kao i član 71. Statuta Brčko Distrikta, predviđaju da se entitetski zakoni nastave primjenjivati na teritoriji Distrikta na odgovarajući način, do stepena do kojeg su u skladu sa Statutom i dok ih ne uskladi Skupština Brčko Distrikta, ili dok to na drugi način ne odredi supervizor.» Prema Nalogu Supervizora «nijedan novi entitetski zakon, uključujući izmjene postojećih entitetskih zakona, neće se više primjenjivati u Brčko Distriktu ukoliko ih Skupština Brčko Distrikta ne usvoji kao zakon Brčko Distrikta u skladu sa Konačnom odlukom i Statutom», te su ovlašteni organi Brčko Distrikta BiH da donesu podzakonske akte i propise koji su potrebni za provođenje entitetskih zakona koji se još uvijek primjenjuju na njegovoj teritoriji.

27. Nakon donošenja Naloga Supervizora donesena je u Federaciji BiH nova Tarifa, također na osnovu ovlaštenja iz Zakona o advokaturi Federacije BiH, koji u međuvremenu nije mijenjan u ovom dijelu. Novu Tarifu nisu odobrili nadležni organi u Brčko Distriktu BiH. Iz navoda u apelaciji, kao i razmotrene dokumentacije, ne može se zaključiti da je primjena materijalnih propisa u konkretnom slučaju bila proizvoljna.

28. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da nema kršenja prava apelanata na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ostali navodi

29. Ustavni sud smatra da nije neophodno da posebno razmatra navode apelanata u pogledu kršenja prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, jer se i oni odnose na navodnu pogrešnu primjenu materijalnog prava o čemu je već donesen zaključak prilikom razmatranja navodnog kršenja prava na pravično suđenje.

VIII. Zaključak

30. Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer se apelanti žale na pogrešnu primjenu materijalnog prava u postupku koji je okončan pobijanim presudama, a Ustavni sud nije utvrdio da su navodi apelanata osnovani, niti postoje drugi elementi koji bi ukazivali da je postupak bio nepravičan.

31. Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

32. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o meritumu u predmetu AP-1365/05 (Z. i M. N.) | Sudska praksa | Aktio