Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1783/06 („AC Quatro“ d.o.o. Sarajevo)

Odluka donesena 29. 09. 2006.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić, Tudor Pantiru, Constance Grewe, David Feldman

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1783/06

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

29. 09. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici David Feldmna, Miodrag Simović i Valerija Galić, sudije Tudor Pantiru, Mato Tadić, Jovo Rosić, Constance Grewe i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 29. septembra 2006. godine, u predmetu broj AP-1783/06 rješavajući zahtjev „AC Quatro“ d.o.o. Sarajevo za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev „AC Quatro“ d.o.o. Sarajevo za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. „AC Quatro“ d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant), iz Sarajeva, kojeg zastupa Šemso Temin, advokat iz Sarajeva, podnio je, 19. juna 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 009-0-Pž-06-000 083 od 10. aprila 2006. godine. Apelant je zatražio donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio odlaganje izvršenja presude Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj Ps-1683/05-I od 27. decembra 2005. godine do konačne odluke o apelaciji.

2. Općinski sud je, u ponovnom postupku, presudom, broj Ps-1683/05-I od 27. decembra 2005. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda, broj 009-0-Pž-06-000 083 od 10. aprila 2006. godine, utvrdio da je ništava sudska nagodba zaključena 2. februara 2001. godine između tužitelja IŠP „Savremena administracija“ d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: tužitelj) i apelanta, kojom je tužitelj priznao apelantu potraživanja u iznosu od 481.911,91 KM na ime glavnog duga sa kamatama, te mu umjesto isplate te sume ustupio na trajno korištenje i raspolaganje (vlasništvo) dio poslovnog objekta koji se nalazi u Ulici Zmaja od Bosne broj 16. u Sarajevu. Redovni sudovi su zaključili da je sudska nagodba ništava jer punomoćnik tužitelja nije imao punomoć za zastupanje tužitelja, odnosno punomoć je dostavljena naknadno, a potpisana je od strane lica koje nije ovlašteno za zastupanje i predstavljanje tužitelja.

3. Apelant je naveo povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je u suštini osporio činjenice utvrđene u postupku pred Općinskim sudom, navodeći da je nesporno da je postojalo ovlaštenje za zastupanje u postupku zaključenja sudske nagodbe, a da nije relevantno što je punomoć dostavljena kasnije s obzirom da su postojali ostali zakonski uslovi za pristupanje sudskoj nagodbi. Apelant je naveo da, stoga, nisu bili ispunjeni uslovi za ništavost iz čl. 88. i 91. Zakona o obligacionim odnosima, kao ni uslovi iz čl. 103. i 109. tog zakona. Apelant je, također, zatražio od Ustavnog suda donošenje privremene mjere o odlaganju izvršenja presude Općinskog suda od 27. decembra 2005. godine, navodeći da pri donošenju odluke o privremenoj mjeri Ustavni sud treba imati u vidu iznesene činjenice u apelaciji, a posebno činjenicu da apelant više godina koristi poslovni prostor koji je priveden poslovnoj namjeni i da značajan broj zaposlenih ostvaruje svoj dohodak radeći u tom prostoru.

4. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.»

5. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i opravdanje jedino u situaciji kada šteta, čiji je nastanak nedvosmisleno naznačen u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.

6. Također, razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mogu biti različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava ne mogu se analogno primijeniti pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

7. Ustavni sud podsjeća na svoj ranije usvojeni stav prema kojem u situaciji kada se od Ustavnog suda traži donošenje privremene mjere kako bi se privremeno obustavilo izvršenje pravosnažne sudske presude, apelant bi u prilog takvom zahtjevu trebao priložiti dokaze koji prima facie ukazuju na neophodnost donošenja takve mjere (vidi odluku o privremenoj mjeri Ustavnog suda, broj AP-531/04 od 23. jula 2004. godine). U konkretnom slučaju apelant je naveo da Ustavni sud prilikom odlučivanja o privremenoj mjeri treba uzeti u obzir činjenice navedene u apelaciji, a koje se tiču merituma predmeta i posebno činjenicu da apelant dugo godina koristi poslovni prostor koji je priveden poslovnoj namjeni i da značajan broj zaposlenih ostvaruju dohodak radeći u tom prostoru.

8. Ustavni sud smatra da navodi u apelaciji ne ukazuju prima facie na neophodnost donošenja privremene mjere. Također, Ustavni sud smatra da apelant nije konkretizirao obim, visinu i vrstu štete, niti je priložio dokaze koji ukazuju na to da je šteta nenadoknadiva. S obzirom na navedeno Ustavni sud ne može prihvatiti apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.

9. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

10. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1783/06 („AC Quatro“ d.o.o. Sarajevo) | Sudska praksa | Aktio