Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-831/04 (S. M. i M. Đ.)
Odluka donesena 18. 01. 2005.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Krivični postupak
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Ćazim Sadiković
Citirani propisi
- Krivični zakon Bosne i Hercegovine · čl. 187, 188
- Odluka o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine · čl. 188
- Poslovnik Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 61
Predmeti (1)
AP-831/04
Apelacija
Odluka o meritumu
18. 01. 2005.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 831/04, rješavajući apelaciju S. M. i M. Đ., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2. i člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), u sastavu: Mato Tadić, predsjednik Ćazim Sadiković, prof. dr., potpredsjednik Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik Hatidža Hadžiosmanović, sudija Valerija Galić, sudija na sjednici, održanoj 18. januara 2005. godine, donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija S. M. i M. Đ., podnesena protiv presuda Suda Bosne i Hercegovine br. Kž-62/04 od 30. juna 2004. godine i K-35/04 od 22. aprila 2004. godine.
Odluku objaviti u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”, “Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine” i “Službenom glasniku Republike Srpske”.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. S. M. i M. Đ. (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Sarajeva, koje zastupaju E., A. i M. G., advokati iz Sarajeva, podnijeli su, 28. septembra 2004. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) br. Kž-62/04 od 30. juna 2004. godine i K-35/04 od 22. aprila 2004. godine. Apelanti su tražili i donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud odložio izvršenje kazne zatvora izrečene osporenim presudama do donošenja odluke o apelaciji.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 21. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda, od Suda BiH i Tužilaštva Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo BiH) zatraženo je, 5. oktobra 2004. godine, da dostave odgovore na apelaciju.
3. Sud BiH je dostavio odgovor na apelaciju 15. oktobra 2004. godine, a Tužilaštvo BiH 14. oktobra 2004. godine.
4. Na osnovu člana 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovori Suda BiH i Tužilaštva BiH su, 20. oktobra 2004. godine, dostavljeni apelantima.
5. Ustavni sud je donio Odluku broj AP 831/04 od 14. oktobra 2004. godine, kojom je odbio kao neosnovan zahtjev apelanata za donošenje privremene mjere.
III. Činjenično stanje
6. Činjenice predmeta, koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način.
7. Sud BiH je presudom broj K-35/04 od 22. aprila 2004. godine, koja je potvrđena presudom istog suda broj Kž-62/04 od 30. juna 2004. godine, osudio S. M. na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i osam mjeseci zbog krivičnog djela međunarodnog vrbovanja radi prostitucije iz člana 187. stav 1. u vezi sa članom 29. i krivičnog djela nezakonito uskraćivanje identifikacijskih dokumenata iz člana 188. sve u vezi sa članom 53. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine broj 37/03»), a M. Đ. na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i četiri mjeseca, zbog krivičnog djela međunarodnog vrbovanja radi prostitucije iz člana 187. stav 1. u vezi sa članom 29. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine.
IV. Relevantni propisi
8. Krivični zakon Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 37/03) «Član 187. stav 1.
Ko vrbuje, namamljuje ili navodi drugog na pružanje seksualnih usluga radi zarade u nekoj državi, izuzimajući državu u kojoj ta osoba ima prebivalište ili čiji je državljanin, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.
Član 188.
Ko nezakonito uskrati drugom njegova identifikacijska dokumenta ili pasoš kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina».
Zakon o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 3/03) «Član 15.
Pravo suda, tužitelja i drugih organa koji učestvuju u krivičnom postupku da ocjenjuju postojanje ili nepostojanje činjenica nije vezano ni ograničeno posebnim formalnim dokaznim pravilima».
V. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
9. Apelanti su podnijeli apelaciju Ustavnom sudu kojom se žale da im je presudama Suda BiH povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Povredu navedenih prava apelanti vide u tome što se u njihovim radnjama ne stječu obilježja krivičnog djela iz člana 187. stav 1. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine za koje su proglašeni krivim i kažnjeni, izreka presude je nerazumljiva i proturječna sama sebi, presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te smatraju da je na ovaj način došlo do pogrešne i proizvoljne primjene materijalnog i procesnog zakona. Prilikom odlučivanja o navodima žalbe u odnosu na kaznu nisu procijenjene sve okolnosti koje utiču da kazna bude manja ili veća, nisu primijenjene odredbe o ublažavanju kazne i o uvjetnoj osudi, iako za to postoje zakonski razlozi, niti je u tom pravcu dato obrazloženje.
b) Odgovor na apelaciju
10. Sud BiH smatra apelaciju neosnovanom ističući da su prilikom donošenja odluke pravilno primijenjene odredbe materijalnog i procesnog prava, da nije bilo kršenja prava zagarantiranih Ustavom Bosne i Hercegovine, te u cijelosti ostaju kod navoda iznesenih u presudama.
11. Tužilaštvo BiH u odgovoru na apelaciju navodi da je apelacija očigledno neutemeljena, a samim njenim podnošenjem zloupotrebljeno je i pravo na njeno korištenje, te je svojim sadržajem inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Nadalje, smatra da je prijedlog za donošenje odluke kojom će se apelanti osloboditi optužbe u cijelosti kontradiktoran i neutemeljen, budući da se odredbe na koje se pozivaju apelanti međusobno isključuju.
VI. Dopustivost
12. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
13. U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
14. U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je presuda Suda BiH broj Kž-62/04 od 30. juna 2004. godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Nadalje, osporenu presudu apelanti su primili 3. augusta 2004. godine, a apelaciju Ustavnom sudu podnijeli 28. septembra 2004. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda.
15. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
16. Apelanti pobijaju navedene presude, tvrdeći da su tim presudama povrijeđena njihova prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
17. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(…)
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.»
18. Član 6. stav 1. Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi:
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]"
19. Ustavni sud primjećuje da se postupak pred Sudom BiH u konkretnom slučaju odnosi na utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv apelanata, te se član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjuje u datom slučaju. Prema tome, Ustavni sud mora preispitati da li je spor pred sudovima bio pravičan onako kako to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije.
20. Ustavni sud podsjeća na svoj stav, usvojen u Odluci broj U 62/01 («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 43/02), prema kojem je nadležnost Ustavnog suda u apelacionim postupcima ograničena «na pitanja koja su sadržana u ovom Ustavu» i da Ustavni sud nije nadležan da preispituje činjenično stanje ili tumačenje i način na koji su primijenili zakon redovni sudovi, osim u slučajevima u kojima su odluke nižih sudova povrijedile ustavno pravo, a to je slučaj ukoliko je neki redovni sud pogrešno tumačio ili primijenio neko ustavno pravo, ili je zanemario to pravo, ako je primjena zakona bila proizvoljna ili diskriminacijska, ukoliko je došlo do povrede procesnog prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvorni pravni lijek i u drugim slučajevima), ili ukoliko utvrđeno činjenično stanje ukazuje na povredu Ustava Bosne i Hercegovine.
21. Pravičnost postupka se ocjenjuje na osnovu postupka kao cjeline (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava Barbera, Messeque i Jabardo protiv Španije od 6. decembra 1988. godine, serija A, broj 146, stav 68. i Odluku Ustavnog suda broj U 63/01 od 27. juna 2003. godine, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 38/03).
22. U slučaju navedenih povreda (materijalnog ili procesnog) zakona, Ustavni sud treba da provjeri je li postupak bio pravičan u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U tom pogledu Ustavni sud primjećuje da je u izreci pobijane presude dat opis krivičnih djela sa okolnostima i činjenicama koje čine obilježje krivičnih djela iz člana 187. stav 1. i člana 188. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine. Nadalje, navodi izneseni u presudi nisu nerazumljivi niti proturječni, već su zasnovani na provedenim dokazima, te je Sud BiH prema načelu slobodne ocjene dokaza izveo svoje zaključke i donio odluku. Ustavni sud ističe da je tokom cjelokupnog postupka apelantima bilo omogućeno da iznose sve dokaze u cilju utvrđenja činjeničnog stanja odlučnog za donošenje presude, kako u prvom stepenu, tako i u postupku o žalbi. Sud BiH uzeo je u obzir sve navode i tvrdnje i dovoljno jasno obrazložio svoje odluke, te Ustavni sud ocjenjuje da ne postoje indikacije da je postupak vođen na nepravičan način, ne nalazi da je sud proizvoljno tumačio relevantne odredbe Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine, niti je došlo do procesnih povreda koje bi bile od važnosti za poštivanje principa pravičnog suđenja.
23. U pogledu navoda apelanata da Apelaciono odjeljenje Suda BiH nije procijenilo sve okolnosti koje utiču da kazna bude manja, da nije primijenilo odredbe o ublažavanju kazne i o uvjetnoj osudi, Ustavni sud podsjeća da je izvan njegove nadležnosti da razmatra i preispituje izrečene kazne, sve dok preduzete mjere očigledno ne krše ustavna prava, odnosno prava zaštićena Evropskom konvencijom.
24. Prema navedenom, Ustavni sud je zaključio da u konkretnom slučaju nije bilo kršenja prava apelanata iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije
VIII. Zaključak
25. Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
26. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić