Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1875/05 (V. i A. T.)
Odluka donesena 20. 10. 2006.
- Protek roka
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1875/05
Apelacija
Odluka o dopustivosti
20. 10. 2006.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 20. oktobra 2006. godine, u predmetu broj AP-1875/05, rješavajući apelaciju Vesne i Abraha Tesfaya, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Vesne i Abraha Tesfaya podnesena protiv zaključka Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske – Odsjek Šamac, broj 05-050-55-641/99 od 7. juna 2004. godine, i rješenja Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske Banja Luka, broj 05-050-01-441/04 od 23. aprila 2004. godine, jer je preuranjena.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Vesne i Abraha Tesfaya podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske, broj U-
67/00 od 16. aprila 2002. godine, zbog proteka roka za podnošenje.
OBRAZLOŽENJE
1. Vesna i Abraha Tesfaya (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Šamca, koje zastupa Toda Novaković, advokat iz Šamca, podnijeli su, 2. septembra 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv zaključka Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske – Odsjek Šamac (u daljnjem tekstu: prvostepeni organ), broj 05-050-55-641/99 od 7. juna 2004. godine, rješenja Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske Banja Luka (u daljnjem tekstu: drugostepeni organ), broj 05-050-01-441/04 od 23. aprila 2004. godine, i protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj U-67/00 od 16. aprila 2002. godine. Apelanti su, 28. novembra 2005. godine, podnijeli dopunu apelacije
2. Rješenjem prvostepenog organa, broj 05-050-55-641/99 od 7. juna 2000. godine, koje je potvrđeno rješenjem drugostepenog organa, broj 05/050-01-1308/00 od 22. novembra 2000. godine, utvrđeno je da su apelanti nosioci stanarskog prava na stanu u Ulici Jovana Cvijića C-15, stan broj 3. površine 57,72 m² vlasništvo Veterinarske stanice u Šamcu. Istim rješenjem je utvrđeno da se apelantima vraća navedeni stan u posjed, a da ranijem korisniku, Iliji Ristiću, prestaje pravo na korištenje spornog stana, 22. juna 2000. godine, bez prava na alternativni smještaj.
3. Presudom Vrhovnog suda, broj U-67/00 od 16. aprila 2002. godine, tužba u upravnom sporu Ilije Ristića je uvažena, a osporeno rješenje drugostepenog organa, broj 05-050-01-1308/00 od 22. novembra 2000. godine, poništeno i predmet je vraćen drugostepenom organu na ponovni postupak. Drugostepenom organu je naloženo da utvrdi ko je bio nosilac prava na spornom stanu 30. aprila 1991. godine, ostvari uvid u odluku Suda udruženog rada u Doboju, broj 226/90, i odluku Suda udruženog rada, broj: Ž-2312/90, koje su donesene u ranijim postupcima vezano za dodjelu spornog stana i zavisno od tog utvrđenja uz pravilnu primjenu materijalnog prava donese odgovarajuće rješenje.
4. Rješenjem drugostepenog organa, broj 05-050-01-441/04 od 23. aprila 2004. godine, uvaženo je pravno shvatanje i primjedbe Vrhovnog suda i poništeno rješenje prvostepenog organa, broj 05-050-55-641/99 od 7. juna 2000. godine, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, i predmet vraćen prvostepenom organu na ponovno rješavanje.
5. Zaključkom prvostepenog organa, broj 05-050-55-641/99 od 7. juna 2004. godine, prekinut je postupak u ovoj pravnoj stvari do rješavanja prethodnog pitanja koje obuhvata utvrđivanje valjanosti zaključenog Ugovora o korištenju spornog stana, br. 01/1-164/90 od 13. marta 1990. godine, i kupoprodajnog ugovora zaključenog između apelanata kao kupca i OJDP «Veterinarske stanice» kao prodavca spornog stana, te ostvarivanja uvida u odluku Suda udruženog rada u Doboju, broj 226/90, i odluku Suda udruženog rada, broj: Ž-2312/90, koje su donesene u ranijim postupcima vezano za dodjelu spornog stana.
6. Rješenjem drugostepenog organa, broj 050-01-1299/05 od 12. decembra 2005. godine, koje je doneseno po žalbi apelanata, poništen je zaključak prvostepenog organa, broj 05-050-55-
641/99 od 7. juna 2004. godine, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava i predmet vraćen prvostepenom organu na ponovno rješavanje.
7. Prema obavještenju prvostepenog organa, broj 18-03/3-3-01-141/06 od 8. augusta 2006. godine, postupak pred ovim organom nakon ukidanja osporenog zaključka, broj 05-050-55- 641/99 od 7. juna 2004. godine, od strane drugostepenog organa, je u toku pred ovim organom radi utvrđivanja odlučnih činjenica.
8. Apelanti se žale da je osporenom odlukom Vrhovnog suda povrijeđeno njihovo pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Također, iz navoda apelacije proizilazi da se apelanti žale i na rješenje Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske Banja Luka, broj 05-050-01-441/04 od 23. aprila 2004. godine, i zaključak Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske – Odsjek Šamac, broj 05-050-55-641/99 od 7. juna 2004. godine.
9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 14. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 14. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije; (14) apelacija je preuranjena;» U pogledu žalbenih navoda apelanata kojima se osporava presuda Vrhovnog suda, broj U-
67/00 od 16. aprila 2002. godine, zbog pravnih i procesnih nedostataka Ustavni sud zapaža, da je nakon osporene presude Vrhovnog suda drugostepeni organ postupajući po navedenoj presudi donio rješenje, broj 05-050-01-441/04 od 23. aprila 2004. godine, a nakon toga prvostepeni organ zaključak, broj 05-050-55-641/99 od 7. juna 2004. godine, kojim se prekida postupak u upravnoj stvari apelanata za vraćanje u posjed spornog stana do rješavanja prethodnog pitanja o dodjeli spornog stana. Prema stanju u spisu apelanti su na navedeni zaključak, koji je donesen nakon osporene presude Vrhovnog suda, uložili žalbu drugostepenom organu koja je registrovana 2. jula 2004. godine. Kako je apelacija Ustavnom sudu protiv osporene presude Vrhovnog suda podnesena 2. septembra 2005. godine, očigledno je da je apelacija u ovom dijelu podnesena nakon proteka roka propisanog članom 16. stav
1. Pravila Ustavnog suda.
10. U pogledu žalbenih navoda koji se odnose na rješenje drugostepenog organa, broj 05-
050-01-441/04 od 23. aprila 2004. godine, i zaključak prvostepenog organa, broj 05-050-55-641/99 od 7. juna 2004. godine, Ustavni sud podsjeća da se apelacija može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
11. Iz dokumentacije i informacija predočenim Ustavnom sudu vidljivo je da je presudom Vrhovnog suda, broj U-67/00 od 16. aprila 2002. godine, tužba u upravnom sporu uvažena, a osporeno drugostepeno rješenje tuženog organa, broj 05/050-01-1308/00 od 22. novembra 2000. godine, poništeno i predmet vraćen drugostepenom organu na ponovni postupak. Postupajući po presudi Vrhovnog suda drugostepeni organ je donio rješenje, broj 05/050-01-441/04 od 23. aprila 2004. godine, kojim se poništava rješenje prvostepenog organa, broj 05-050-55-541/99 od 7. juna 2000. godine, i predmet vraća prvostepenom organu na ponovno rješavanje.
12. Ustavnom sudu je, 8. augusta 2006. godine, prvostepeni organ dostavio rješenje drugostepenog organa, broj 050-01-1299/05 od 12. decembra 2005. godine, kojim je poništen zaključak prvostepenog organa, broj 05-050-55-641/99 od 7. juna 2004. godine, i predmet vraćen prvostepenom organu na ponovni postupak. Prema navedenom, postupak pred prvostepenim organom u predmetnom slučaju je još u toku. Slijedi da je apelacija u ovom dijelu preuranjena.
13. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 4. i 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je protekao rok za podnošenje apelacije, te ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
14. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović