Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1995/05 (R. O.)
Odluka donesena 20. 10. 2006.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1995/05
Apelacija
Odluka o dopustivosti
20. 10. 2006.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 20. oktobra 2006. godine u predmetu broj AP-1995/05, rješavajući apelaciju Razije Omerhodžić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Razije Omerhodžić podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Rev-354/04 od 5. jula 2005. godine, presude Kantonalnog suda u Tuzli, broj Gž-1726/03 od 28. januara 2004. godine, i presude Općinskog suda u Tuzli broj P-207/00 od 26. maja 2003. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Razija Omerhodžić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Tuzle, podnijela je, 22. septembra 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj, Rev-
354/04 od 5. jula 2005. godine, presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž- 1726/03 od 28. januara 2004. godine, i presude Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-207/00 od 26. maja 2003. godine.
2. Presudom Općinskog suda, broj P-207/00 od 26. maja 2003. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda, broj Gž-1726/03 od 28. januara 2004. godine, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelantice da se utvrdi da je izgradnjom i korištenjem više od 10 godina postala vlasnikom poslovnog prostora površine 33m² koji se nalazi u stambenoposlovnom objektu B-3 na Sjenjaku, ul. Ismeta Mujezinovića broj 35 Tuzla. Apelantici je naloženo da naknadi troškove postupka i to, Općini Tuzla u iznosu od 3.780,00 KM, i Javnom stambenom preduzeću Tuzla, u iznosu od 1.821,60 KM u roku od 15 dana od dana prijema presude pod prijetnjom prinudnog izvršenja.
3. Odlučujući o reviziji apelantice protiv presude Kantonalnog suda, broj Gž-1726/03 od 28. januara 2004. godine, Vrhovni sud je rješenjem, broj Rev- 354/04 od 5. jula 2005. godine, reviziju odbacio kao nedopuštenu. Vrhovni sud je u obrazloženju osporenog rješenja naveo da apelantica nije u tužbi označila vrijednost spora, a kako se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu tražbinu, za ocjenu prava na izjavljivanje revizije mjerodavna je vrijednost predmeta spora koji je apelantica u svojoj tužbi označila (član 29. st. 1. i 34. Zakona o parničnom postupku, «Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», br. 42/98 i 3/99). Kako apelantica nije u tužbi naznačila vrijednost predmeta spora, pa time ni preko propisanog iznosa kao uvjeta za ostvarivanje prava na izjavljivanje revizije, time je započela i vodila parnicu u kojoj revizija nije dopuštena, Vrhovni sud je zaključio da je označavanjem vrijednosti spora tek na drugom i trećem ročištu tokom postupka, apelantica nije obezbijedila dopustivost revizije, jer je za to nastupila prekluzija.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
5. Ustavni sud mora, prije svega, utvrditi koja je konačna odluka u konkretnom slučaju, tj. da li je apelant iscrpio sve efektivne pravne lijekove i podnio apelaciju u roku od 60 dana, kako je to predviđeno članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
6. Ustavni sud podsjeća da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelanti dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom da tako i u pravnom pogledu. Odluka kojom je efektivan pravni lijek odbačen iz razloga što apelanti nisu ispoštovali formalne zahtijeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje zakonskih uvjeta i sl.), ne može se smatrati konačnom. S druge strane, korištenje neefektivnog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana za podnošenje apelacije Ustavnom sudu (vidi rješenje Ustavnog suda, broj U-15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine).
7. Iz navoda apelacije proističe da je apelantica protiv osporene presude Kantonalnog suda, broj Gž-1726/03 od 28. januara 2004. godine, izjavila reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda, broj Rev-354/04 od 5. jula 2005. godine godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Iz navedenog proizilazi da je, u konkretnom slučaju, konačna odluka presuda Kantonalnog suda, broj Gž-1726/03 od 28. januara 2004. godine.
8. S obzirom na to da je apelantici, 19. februara 2004. godine, uručena presuda Kantonalnog suda, broj Gž-1726/03 od 28. januara 2004. godine, a apelacija Ustavnom sudu podnesena 22. septembra 2005. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila osporenu presudu Kantonalnog suda.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović