Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2512/05 (V. J.)

Odluka donesena 20. 10. 2006.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2512/05

Apelacija

Odluka o dopustivosti

20. 10. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Valerija Galić i Miodrag Simović, i sudije Mato Tadić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 20. oktobra 2006. godine, u predmetu broj AP-2512/05, rješavajući apelaciju Višnje Jovović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Višnje Jovović podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske, broj Uvl- 33/05 od 22. maja 2005. godine, presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu, broj U-109/04 od 15. marta 2005. godine, i rješenja Fonda zdravstvenog osiguranja Republike Srpske, Filijala Foča, broj 01- 28/04 od 14. aprila 2004. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Višnja Jovović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Ustiprače, podnijela je, 18. novembra 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske(u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Uvl-33/05 od 22. maja 2005. godine, presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj U-109/04 od 15. marta 2005. godine, i rješenja Fonda zdravstvenog osiguranja Republike Srpske, Filijala Foča (u daljnjem tekstu:tuženi), broj 01-28/04 od 14. aprila 2004. godine.

2. Tuženi je, rješevajući po zahtjevu supruga apelantice Andrije Jovovića za refundaciju lijeka «Mab-thera», donio rješenje, broj 01-28/04 od 14. aprila 2004. godine, kojim je zahtjev odbijen. U obrazloženju rješenja navedeno je da je zahtjev neosnovan jer se lijek «Mab-thera» ne nalazi na bolničkoj listi osnovnih lijekova, niti na pozitivnoj listi lijekova i listi osnovnih lijekova za domove zdravlja i ambulante porodične medicine. Pored toga, istaknuto je da se lijekovi koji su registrovani u Republici Srpskoj mogu propisivati od strane ljekara, ali svi propisani lijekovi ne padaju na teret zdravstvenog osiguranja, izuzev lijekovi na boliničkim listama i listama osnovnih lijekova za domove zdravlja.

3. Protiv navedenog rješenja tuženog, suprug apelantice uložio je žalbu. Rješavajući o izjavljenoj žalbi tuženi, je donio rješenje, broj 04-1289/04 od 17. juna 2004. godine, kojim je žalba odbijena i prvostepeno rješenje potvrđeno.

4. Rješevajući u upravnom sporu po tužbi supruga apelantice protiv rješenja tuženog od 17. juna 2004. godine, Okružni sud donio je presudu, broj U-109/04 od 15. marta 2005. godine, kojom je tužbu u dijelu zahtjeva za refundaciju lijeka «Mab-thera» u ukupnom iznosu od 5.453,43 KM odbio, a u dijelu u kojem je traženo da se tuženi obaveže na isplatu 16.360,29 KM na ime poreostale tri doze lijeka, tužbu je odbacio. U obrazloženju ove presude navedeno je da je tužba neosnovana, jer iz spisa predmeta proizilazi da je u postupku koji je predhodio donošenju osporenog upravnog akta prvostepeni organ tužene svojim rješenjem, broj 0128/04 od 14. aprila 2004. godine, odbio zahtjev supruga apelantice da mu se izvrši refundacija lijeka «Mab-thera» po računu broj 60/04 od 21. januara 2004. godine, u ukupnom iznosu od 5.453,43 KM. Naime, u tom postupku je utvrđeno da se navedeni lijek ne nalazi ni na bolničkoj listi osnovnih lijekova, a niti na pozitivnoj listi za domove zdravlja i ambulante porodične medicine. U preostalom dijelu tužba je odbačena, jer na okolnost nabavke još tri doze lijeka nisu dostavljeni nikakvi dokazi.

5. Andrija Jovović, suprug apelantice, umro je 30. novembra 2004. godine. Općinski sud u Goraždu donio je ostavinsko rješenje, broj O-26/05 od 25. februara 2005. godine, iza umrlog Andrije Jovovića i zakonskom nasljednicom iza umrlog proglasio apelanticu.

6. Protiv presude Okružnog suda, broj U-109/04 od 15. marta 2005. godine, apelantica je Vrhovnom sudu blagovremeno podnijela zahtjev za vanredno preispitivanje presude. Rješavajući povodom zahtjeva, Vrhovni sud je donio presudu, broj Uvl-33/05 od 22. maja 2005. godine, kojim je zahtjev apelantice odbio kao neosnovan. Ovaj sud je mišljenja da je na osnovu činjeničnog stanja utvrđenog u upravnom postupku i pravilne primjene zakonskih propisa, Okružni sud zauzeo ispravan stav, tako i presudio i dao valjano obrazloženje.

7. Apelantica smatra da joj je ovim odlukama povrijeđeno pravo na život i pravo da ne bude podvrgnuta mučenju i nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni iz člana II/3.a) i b) Ustava Bosne i Hercegovine. Povredu ovih prava vidi u činjenici što je tuženi manipulisao njenim bolesnim suprugom i što se na bolničkim listama nalaze najjeftiniji lijekovi.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

9. U konkretnom slučaju Ustavni sud mora, prije svega, utvrditi koja je konačna odluka, tj. da li su apelanti iscrpili sve efektivne pravne lijekove i podnijeli apelaciju u roku od 60 dana, kako je to predviđeno članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

10. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

11. U pogledu zahtjeva za vanredno preispitivanje pravosnažne presude Evropski sud za ljudska prava je više puta utvrdio da postupci u kojima se traži vanredno preispitivanje pravosnažno okončanih slučajeva, ne predstavljaju djelotvorne pravne lijekove, pošto u tim slučajevima postoji presuda koja je dobila snagu res iudicata (vidi mutatis mutandis odluku o dopustivosti bivše Evropske komisije za ljudska prava, X protiv Austrije, aplikacija broj 1760/63, Godišnjak IX (1966), str. 166 (174)). Izuzetak od ovoga pravila predstavlja slučaj da nadležni organ prihvati preispitivanje slučaja (vidi mutatis mutandis odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, G. protiv Savezne Republike Njemačke, aplikacija broj E 10431/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (DR) 35, str. 243). Prema tome, Ustavni sud smatra da se zahtjev za preispitivanje sudske odluke u konkretnom slučaju ne može smatrati djelotvornim i adekvatnim pravnim lijekom u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, ukoliko se pozitivno ne udovolji tom pravnom lijeku (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-1128/04 od 12. aprila 2005. godine).

12. Budući da je zahtjev apelantice za preispitivanje sudske odluke bio nedjelotvoran pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, proizilazi da je konačna odluka u ovom predmetu presuda Okružnog suda broj U-109/04 od 15. marta 2005 godine. Ovu presudu apelantica je primila 23. marta 2005. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 18. novembra 2005. godine. Iz ovoga proizilazi da je apelanti ca protiv konačne odluke podnijela apelaciju nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili konačnu odluku.

13. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2512/05 (V. J.) | Sudska praksa | Aktio