Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2649/05 (J. A.)
Odluka donesena 20. 10. 2006.
- Nenadležnost za odlučivanje
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2649/05
Apelacija
Odluka o dopustivosti
20. 10. 2006.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, i sudije Mato Tadić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 20. oktobra 2006. godine, u predmetu broj AP-2649/05, rješavajući apelaciju Josipa Alebića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 1. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Josipa Alebića podnesena protiv Odluke Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih osoba i izbjeglica BiH, broj R-114-1160-1/1-01-510/04 od 21. oktobra 2005. godine, zbog nenadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine za odlučivanje.
OBRAZLOŽENJE
1. Josip Alebić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Senka Nožica, advokat iz Sarajeva , podnio je, 26. decembra 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Odluke Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih osoba i izbjeglica BiH (u daljnjem tekstu: CRPC), broj R-114-1160-1/1-01-510/04 od 21. oktobra 2005. godine.
2. Odlukom CRPC, broj 114-1160-1/1 od 5. marta 2002. godine, potvrđeno je da je apelant 1. aprila 1992. godine, bio nosilac stanarskog prava na stanu u Sarajevu, Ul. Trg nezavisnosti br. 16. Ovom odlukom uspostavljena je obaveza apelantu da nadležnom tijelu uprave podnese zahtjev za izvršenje odluke. Tačkom 6. navedene Odluke, omogućeno je podnosiocu zahtjeva (apelantu), trenutnom korisniku stana i davaocu stana na korištenje, da podnesu zahtjev za ponovno razmatranje odluke. Apelant je, postupajući po odluci CRPC od 5. marta 2002. godine, Upravi za stambena pitanja Kantona Sarajevo, podnio zahtjev za izvršenje. Uprava za stambena pitanja donijela je zaključak o dozvoli izvršenja, broj 23-04/III-23-2983/908 od 14. jula 2003. godine, kojim se apelantu dozvoljava povrat u navedeni stan.
3. Privremeni korisnik stana i davalac stana na korištenje podnijeli su zahtjev za ponovno razmatranje navedene odluke CRPC, ističući da navedeni prostor nije stan već atelje. Odlučujući o zahtjevu, CRPC je donijela odluku, broj R-114-1160-1/1-90-1556 od 2. septembra 2003. godine, kojom je usvojila zahtjev, odluku od 5. marta 2002. godine stavila van snage, a zahtjev apelanta za povrat stana odbacila zbog nenedležnosti. Na navedenu odluku apelant je izjavio zahtjev za ponovno razmatranje, ističući da je činjenica da se u konkretnom slučaju radi o stanu, a ne ateljeu dokazana još prilikom donošenja prve odluke CRPC od 5. marta 2002. godine.
4. Postupajući po zahtjevu apelanta za ponovno razmatranje Odluke, CRPC je u skladu sa članom 16. Anexa VII Općeg okvirnog sporazuma za mir u BiH donijela Odluku, broj R-114-1160- 1/1-510/04 od 21. oktobra 2005. godine, kojom je zahtjev apelanta odbila kao neosnovan. U obrazloženju ove odluke, navedeno je da je Odluka CRPC, broj R-114-1160-1/1-90-1556 od 2. septembra 2003. godine, zasnovana na dokazima da se navedeni prostor ne smatra stanom već ateljeom umjetnika, zbog čega je apelantov zahtjev za povrat stana pravilno odbačen zbog nenadležnosti za odlučivanje. Na ovu odluku se ne može podnositi zahtjev za ponovno razmatranje jer je konačna i obavezujuća.
5. Nakon toga, apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu. Apelant se žali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), povredu prava na privatni život i dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8 Evropske konvencije. i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant se eksplicitno žali na odluku CRPC, smatrajući da se iz pobijane odluke vidi da CRPC nije pravilno ocijenila da predmetni stan nije atelje, već stan i jer je ranija odlukom od 5. marta 2002. godine, donesena na osnovu Ugovora o korišćenju stana. Odluka CRPC od 21. oktobra 2005. godine ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, odnosno ista je donesena bez ocjene dokaza koje je apelant naveo u svom zahtjevu za ponovno razmatranje odluke CRPC od 2. septembra 2003. godine.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 4. tačka 1. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 4. tačka 1. Pravila Ustavnog suda glasi:
«Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
1. Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje;»
7. Zadatak Ustavnog suda je prvo da odgovori na pitanje da li je Ustavni sud nadležan za preispitivanje odluka CRPC. Da bi dao odgovor na to pitanje, Ustavni sud se poziva na svoju dosadašnju praksu (vidi, Ustavni sud, odluka broj U-21/01 od 22. juna 2001. godine, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 25/01). CRPC je institucija koja je uspostavljena Aneksom 7 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (u daljnjem tekstu: Sporazum). Ustav Bosne i Hercegovine - Aneks 4. sastavni je dio Sporazuma. Prema tome, iz same strukture Sporazuma proizilazi da su aneksi istog karaktera i da tvorcima aneksa nije bila namjera da dođe do bilo kakvog sukoba ili mogućnosti spora između pojedinih aneksa ili institucija koje su njima uspostavljene. Na osnovu izloženog, može se zaključiti da se oni nadopunjavaju i djeluju paralelno.
8. Osim toga, u skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. U citiranoj odluci U 21/01, Ustavni sud je zaključio da se CRPC ne može smatrati sudom u Bosni i Hercegovini i da Ustavni sud nije nadležan da preispituje njegove odluke, jer CRPC vrši svoje funkcije izvan standardne sudske strukture Bosne i Hercegovine. Pored toga, Ustavni sud ukazuje da su, u smislu člana XII. tačka 7. Aneksa 7 Sporazuma i Zakona o izvršenju odluka, odluke CRPC-a konačne i obavezujuće.
9. Pored navedenog Ustavni sud ističe da je Sporazumom zaključenim 20. maja 2004. godine između Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske o prenosu nadležnosti i nastavku finansiranja i rada CRPC, te o produženju njenog mandata do 31. decembra 2005. godine, («Službeni glasnik BiH»,broj 32/04, i 32/05) predviđeno da su odluke CRPC-a donesene po zahtjevu za ponovno razmatranje konačne i obvezujuće i da se protiv njih ne može ulagati žalba i da će imati pravno dejstvo kao i prethodne odluke CRPC-a. Prema tome, CRPC koja na osnovu navedenog Sporazuma nastavlja sa radom radi ponovnog razmatranja odluka prethodne CRPC rješava u skladu s odredbama pravilnika prethodne CRPC, te izvorni mandat crpi iz člana XVI Aneksa 7 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovine i zadržava isti ustavno pravni položaj kao i prethodna CRPC. Na osnovu navedenog slijedi da CRPC, ni nakon potpisivanja Sporazuma od 20. maja 2004. godine nije promjenila svoj ustavno-pravni status, te da iako su institucije BiH preuzele obavezu finansiranja rada ove CRPC, ona nije institucija BiH, niti je ovlaštena zakonom države BiH za vršenje javnih ovlaštenja koje su Ustavom BiH određene u nadležnost BiH, niti je integrisana u sudski sistem Bosne i Hercegovine. Dakle, budući da su odluke CRPC konačne i obavezujuće, a da po Sporazumu imaju istu pravnu snagu kao i odluke prethodne CRPC, proizilazi da je ustavno pravni položaj ove CRPC nakon 20. maja 2004. godine ostao nepromjenjen, to je tijelo sui generis, koje se ne može smatrati sudom u Bosni i Hercegovini, pa stoga Ustavni sud nije nadležan da preispituje njene odluke, jer CRPC vrši svoje funkcije izvan standardne sudske strukture Bosne i Hercegovine.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 1. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović