Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1664/06 (M. J.)

Odluka donesena 20. 10. 2006.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1664/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

20. 10. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica, Miodrag Simović i Valerija Galić, potpredsjednici, Mato Tadić i Seada Palavrić, sudije, na sjednici održanoj 20. oktobra 2006. godine, u predmetu broj AP-1664/06, rješavajući apelaciju Mumina Jejne, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mumina Jejne, podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Rev-23/05 od 7. marta 2006. godine, Presude Kantonalnog suda u Sarajevu, broj Gž-1396/04 od 6. augusta 2004. godine i Presude Općinskog suda I Sarajevo, broj P-422/03 od 2. oktobra 2003. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Mumin Jejna (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Azem Mehonić, advokat iz Sarajeva, podnio je 5. juna 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev-23/05 od 7. marta 2006. godine, Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-1396/04 od 6. avgusta 2004. godine i Presude Općinskog suda I Sarajevo (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-422/03 od 2. oktobra 2003. godine.

2. Navedenim presudama Kantonalnog i Općinskog suda utvrđeno je da je tužitelj postao vlasnik stana u Sarajevu u ul. Vase Butozana broj 3/III, na temelju ugovora o kupoprodaji zaključenog sa tuženim 1986. godine. Apelant je ugovor o kupoprodaji istog stana zaključio sa tuženim 1996. godine. Za parnicu između tuženog i tužitelja apelant je saznao početkom 2005. godine, kada je već tekao postupak pred Vrhovnim sudom po reviziji izjavljenoj od strane tuženog. Tada, točnije 22. februara 2005. godine apelant ulaže dopunu revizije i stupa u parnicu kao umješač, obzirom da ima pravni interes u odnosu na navedeni stan, vlasništvo kojeg jeste predmet ovog spora.

3. Rješenjem broj Rev-2305 od 7. marta 2006. godine Vrhovni sud odbacuje reviziju iz razloga jer vrijednost predmeta spora iz tužbe ne prelazi iznos od 15.000 KM.

4. Apelant u svojoj apelaciji navodi da je navednim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Čan VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

6. Ustavni sud ističe da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke, koja predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran da ispita donesenu odluku kako u pravnom tako i u činjeničnom pogledu.

7. U odnosu na zahtjev za iscrpljivanjem svih pravnih lijekova i poštivanje roka za podnošenje apelacije od 60 dana od dana dobivanja konačne odluke, slijedi da samo djelotvorni i adekvatni pravni lijekovi moraju da se iscrpe.

8. U konkretnom slučaju, gdje je revizija odbačena iz razloga jer predmet nije ispunjavao formalne uvjete – propisani imovinski cenzus za podnošenje revizije, odluka o reviziji se ne može promatrati kao konačna odluka, jer o predmetu nije meritorno odlučivano, dakle, u ovom slučaju revizija nije iskorištena kao djelotvoran pravni lijek. Konačna odluka u ovom slučaju je Presuda Kantonalnog suda, te bi se apelacija trebala odnositi na Presudu Kantonalnog suda, a rok za podnošenje apelacije treba računati od vremena dostavljanja ove presude apelantu.

9. Prema članu 371. stav 1. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH», broj 53/03 i 73/05), umješač mora primiti parnicu u onom stanju u kakvom se nalazi u trenutku kada se umiješa u parnicu. Ovdje, apelant se umješao po okončanju postupka, pridružujući se reviziji koja je kasnije odbačena, te koja kao takva ne predstavalja konačnu odluku od koje se ima računati vrijeme za podnošenje apelacije. Prema tome, pridružujući se postupku u trenutku izjavljene revizije, apelant je primio i sve posljedice koje proizilaze iz stanja predmeta u momentu miješanja.

10. Obzirom na to da je apelanat, prema njegovim vlastitim navodima, za Presudu Kantonalnog suda saznao početkom 2005. godine, te da je 2. februara 2005. godine uložio dopunu revizije koja je odbačena kao nedopustiva, stupajući na taj način u stanje ovog predmeta, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 5. juna 2006. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana primanja, odnosno saznanja za Presudu Kantonalnog suda, kao konačnu odluku u ovom postupku.

11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1664/06 (M. J.) | Sudska praksa | Aktio