Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2603/05 (G. Č.)
Odluka donesena 20. 10. 2006.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2603/05
Apelacija
Odluka o dopustivosti
20. 10. 2006.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica, Miodrag Simović i Valerija Galić, dopredsjednici, Mato Tadić i Seada Palavrić, suci, na sjednici održanoj 20. listopada 2006. godine, u predmetu broj AP-2603/05, rješavajući apelaciju Gordana Čuluma, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. stavak 1. i stavak 4. točka 15. i članka 59. stavak 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopustiva apelacija Gordana Čuluma, podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici, broj Gž-577/05 od 10. listopada 2005. godine i Rješenja Općinskog suda u Visokom, broj R-156/02 od 7. prosinca 2004. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Gordan Čulum (u daljnjem tekstu: apelant), iz Zvornika, kojeg zastupa Nenad Živković, odvjetnik iz Zvornika, podnio je 21. prosinca 2005. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-577/05 od 10. listopada 2005. godine i Rješenja Općinskog suda u Visokom (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj R-156/02 od 7. prosinca 2004. godine.
2. Rješenjem Općinskog suda broj R-
156/02 od 7. prosinca 2004. godine utvrđena je naknada apelantu za eksproprirane nekretnine (voćna stabla, stambeni objekat i prateći objekti, dvorište), u ukupnom iznosu od 69.278 KM. Navedena vrijednost utvrđena je na temelju stručnog nalaza i mišljenja sudskog vještaka građevinske struke i sudskog vještaka poljoprivredne struke.
3. Na ovo rješenje apelant je izjavio priziv Kantonalnom sudu, osporavajući utvrđenu vrijednost, koji je odbijen Rješenjem broj Gž-577/05 od 10. listopada 2005. godine kao neutemeljen, sa obrazloženjem da je Općinski sud pravilno cijenio nalaze i mišljenja sudskih vještaka, koji su izrađeni sukladno pravilima Zakona o eksproprijaciji («Službeni list SR BiH», br. 12/87 i 38/89 i «Službeni list R BiH», broj 13/94).
4. Apelant u svojoj apelaciji navodi da su redoviti sudovi nepravilno utvrdili činjenično stanje i primjenili materijalne odredbe, utvrđujući naknadu koja je, prema njegovom mišljenju, znatno ispod realne, te smatra da mu je na taj način povrijeđeno pravo na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju za zašititu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. stavak 1. i stavak 4. točka 15. Pravila Ustavnog suda.
Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Članak 16. stavak 1. i stavak 4. točka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita donesenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovitom ili izvanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan člankom 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. listopada 2004. godine i AP 106/04 od 18. siječnja 2005. godine).
7. U konkretnom slučaju apelant je propustio izjaviti reviziju na Rješenje Kantonalnog suda broj Gž-577/05 od 10. listopada 2005. godine, djelotvoran pravni lijek propisan čl. 237. i 254. Zakona o parničnom postupku («Službene novine F BiH», br. 53/03 i 73/05), koji određuje mogućnost izjavljivanja revizije protiv pravomoćnih sudskih odluka u roku od 30 dana od dana primitka, zbog, između ostalog, pogrešne primjene prava, a ukoliko vrijednost predmeta prelazi iznos od 10.000 KM. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
8. Imajući u vidu odredbu članka 16. stavak 4. točka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. Sukladno članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović