Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2353/05 (M. V.)
Odluka donesena 20. 10. 2006.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2353/05
Apelacija
Odluka o dopustivosti
20. 10. 2006.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica, Miodrag Simović i Valerija Galić, potpredsjednici, Mato Tadić i Seada Palavrić, sudije, na sjednici održanoj 20. oktobra 2006. godine, u predmetu broj AP-2353/05, rješavajući apelaciju Mitra Vasića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mitra Vasića, podnesena protiv presude Okružnog suda u Bijeljini broj Kž-113/05 od 30. juna 2005. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Mitar Vasić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bratunca, koga zastupa Stanko Petrović advokat iz Bratunca, podnio je 14. novembra 2005. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj Kž-113/05 od 30. juna 2005. godine.
2. Osporenom presudom Okružnog suda broj Kž-113/05 od 30. juna 2005. godine, odbačena je kao neblagovremena žalba apelanta protiv presude Osnovnog suda u Srebrenici (u daljem tekstu: Osnovni sud) broj K-20/03 od 4. februara 2005. godine, kojom je apelant oglašen krivim zbog krivičnog djela – teška tjelesna povreda – iz člana 135. stav 1. Krivičnog zakonika („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 22/00, 33/00 i 37/01), te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca. Krivični postupak je proveden na temelju optužnice Osnovnog javnog tužilaštva u Srebrenici broj KT-121/02 koja je stupila na pravnu snagu 17. januara 2003. godine.
3. Apelantu je presuda Osnovnog suda uručena 25. februara 2005. godine, dok je njegovom advokatu presuda Osnovnog suda uručena 28. februara 2005. godine. Žalba na presudu Osnovnog suda izjavljena je 15. marta 2005. godine. Kod postojanja navedenih okolnosti Okružni sud je zaključio da je žalba izjavljena neblagovremeno, obzirom da se rok za žalbu od 15 dana ima računati od dana uručenja presude apelantu tj. od 25. februara 2005. godine. Zakonsko uporište za navedenu odluku, u pogledu datuma računanja rokova za izjavljivanje žalbe, Okružni sud je našao u odredbama člana 123. stav 4. Zakona o krivičnom postupku („Službeni list SFRJ“, br. 26/86, 74/87, 57/89, 3/90 te „Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 26/93, 14/94 i 6/97) koje u relevantnom dijelu glase: „[...]U tom slučaju, rok za izjavu pravnog lijeka, odnosno odgovora na žalbu teče od dana dostavljanja pismena okrivljenom[...]“.
4. Apelant ne osporava činjenice koje se tiču datuma prijema prvostepene odluke od strane njega i njegovog branitelja. Međutim, apelant tvrdi da je u konkretnom slučaju rokove trebalo računati u skladu sa odredbama člana 441. stav 1. Zakona o krivičnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 50/03) koji je stupio na pravnu snagu 1. jula 2003. godine, koje glase: „Ako je na dan stupanja na snagu ovog zakona bio u toku neki rok, taj rok će se računati po odredbama ovog zakona, osim ako je dotadašnji rok duži“. Dakle apelant smatra da je na njegov slučaj trebalo primjeniti novi Zakon o krivičnom postupku, te rokove računati prema njegovoj odredbi iz člana 82. stav 4. koja u relevantnom dijelu glasi: „[...]U tom slučaju, rok za izjavu pravnog lijeka, odnosno odgovora na žalbu teče od dana dostavljanja pismena optuženom ili branitelju[...]“. Što bi značilo da bi se rok za žalbu mogao računati i od datuma kada je branitelj primio presudu Osnovnog suda (28. februar 2005. godine), u kom slučaju bi žalba bila blagovremna. Obzirom da Okružni sud nije tako uradio apelant smatra da je došlo do povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“ Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. Ustavni sud smatra da bi se računanje rokova iz člana 441. stav 1. novog Zakona o krivičnom postupku moglo vršiti jedino u slučaju kada bi na dan stupanja na snagu tog zakona bio u toku neki rok, što bi značilo, u odnosu na ovaj slučaj, da bi se rok prema novom zakonu mogao računati jedino da je taj zakon stupio na snagu u toku trajanja roka za žalbu na prvostepenu presudu Osnovnog suda. To naravno nije bilo tako, jer je Zakon o krivičnom postupku stupio na snagu 1. jula 2003. godine, a rok za žalbu apelantu tekao je od 25. februara 2005. godine.
8. Osim toga, odredbama člana 442. st. 1. i 3. novog Zakona o krivičnom postupku utvrđeno je: „(1) postupci u krivičnim predmetima primljenim u rad kod sudova prije stupanja na snagu ovog zakona nastaviće se po odredbama ovog zakona, osim ako odredbama ovog člana nije drugačije određeno“ i „(3) postupci u predmetima iz stava 1. ovog člana u kojima je optužnica stupila na pravnu snagu nastaviće se po dosadašnjim propisima, osim ako odredbama ove glave nije drukčije određeno“. Optužnica protiv apelanta stupila je na snagu 17. januara 2003. godine, te stoga nema nikakve dvojbe da su se trebale primjeniti odredbe ranijeg Zakona o krivičnom postupku, čija odredba 123. stav 4. precizno utvrđuje da rokovi za izjavu žalbe počinju teći od dana uručenja pismena okrivljenom – apelantu u ovom slučaju. Apelantu je prvostepena presuda Osnovnog suda uručena 25. februara 2005. godine a žalba je izjavljena 15. marta 2005. godine, te je očigledno da je bila izjavljena van zakonom propisanog roka od 15 dana.
9. Stoga, Ustavni sud smatra da apelant svojim propustom nije iscrpio žalbu protiv presude Osnovnog suda iz razloga što je propustio rok u kom je istu trebao izjaviti, te je stoga Okružni sud bio spriječen da istu meritorno ispita. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović