Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1422/05 (Federacija Bosne i Hercegovine, Federalno ministarstvo odbrane)
Odluka donesena 20. 10. 2006.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
- Zakon o privremenom odlaganju od izvršenja potraživanja na osnovu izvršnih odluka na teret budžeta Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o privremenom odlaganju od izvršenja potraživanja na osnovu izvršnih odluka na teret budžeta Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o privremenom odlaganju od izvršenja potraživanja na osnovu izvršnih odluka na teret budžeta Federacije Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-1422/05
Apelacija
Odluka o dopustivosti
20. 10. 2006.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, i suci, Mato Tadić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 20. oktobra 2006. godine u predmetu broj AP-1422/05, rješavajući apelaciju Federacije Bosne i Hercegovine, Federalnog ministarstva odbrane, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Federacije Bosne i Hercegovine, Federalnog ministarstva odbrane, podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu, broj Gž-807/05 od 16. maja 2005. godine, i rješenja Općinskog suda u Sarajevu, broj I-3400/04-B od 26. januara 2005. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Federacija Bosne i Hercegovine, Federalno ministarstvo odbrane (u daljnjem tekstu: apelant), sa sjedištem u Sarajevu, koje zastupa Pravobranilaštvo Federalnog ministarstva odbrane, podnijelo je, 6. jula 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-807/05 od 16. maja 2005. godine, i rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj I-
3400/04-B od 26. januara 2005. godine.
2. Općinski sud je rješenjem, broj I-3400/04-B od 26. januara 2005. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda, broj Gž-807/05 od 16. maja 2005. godine, odbio apelantov prigovor, kao izvršenika u izvršnom predmetu tražioca izvršenja Omera Bjelonje (u daljnjem tekstu: tražilac izvršenja), radi izmirenja duga u iznosu od 32.748,16 KM.
3. U obrazloženju rješenja Općinskog suda je navedeno da je sud na osnovu pravomoćne presude Općinskog suda, broj P-1647/01 od 8. aprila 2004. godine, po prijedlogu tražioca izvršenja donio osporeno rješenje, te dozvolio predloženo izvršenje naplatom na računu apelanta-izvršenika, i istim rješenjem o izvršenju odložio sprovođenje izvršenja, u skladu sa članom 3. Zakona o privremenom odlaganju od izvršenja potraživanja na osnovu izvršnih odluka na teret Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine i članom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o privremenom odlaganju od izvršenja potraživanja na osnovu izvršnih odluka na teret Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine F BiH», br.9/04 i 30/04), sve do donošenja zakona kojim će se regulirati način izmirenja obaveza iz izvršnih odluka. Općinski sud je odbio apelantov prigovor kao neosnovan u skladu sa članom 49. Zakona o izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine, iz razloga što je članom 2. Zakona o privremenom odlaganju od izvršenja potraživanja po osnovu izvršnih odluka na teret Budžeta institucija Bosne i Hercegovine i međunarodnih obaveza Bosne i Hercegovine, u odnosu na prethodne lex specialis Zakone na koje se pozivao apelant, taksativno nabrojano u pogledu kojih izvršnih sudskih odluka se odgađaju izvršenja, imajući pri tome u vidu da je Zakonom o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine F BiH», br. 66/04), tačno precizirano na koji način će se vršiti i prema kojim kategorijama izmirenje duga, koji pada na teret Federacije Bosne i Hercegovine.
4. Apelant je naveo da je Općinski sud donio presudu, broj P-1647/01 od 8. aprila 2004. godine, kojom je utvrdio njegovu obavezu da plati tužitelju - tražiocu izvršenja određeni iznos na ime materijalne štete, koju je pretrpio tokom rata na porodičnom objektu koji mu je izuzet za potrebe odbrane. Po mišljenju apelanta namirenje materijalne ratne štete vrši se u obveznicama, te je donošenjem osporenih rješenja i njihovom dostavom banci došlo do povrede njegovog ustavnog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) kao i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. stav 2. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»
6. U konkretnom slučaju apelant se žali na rješenje Kantonalnog suda, broj Gž-807/05 od 16. maja 2005. godine, i rješenje Općinskog suda, broj I 3400/04-B od 26. januara 2005. godine, kojima je odbijen prigovor apelanta kao izvršenika protiv rješenja, broj I 3400/04 od 20. jula 2004. godine. U vezi sa apelantovim navodima o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. stav 2. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud zapaža da su osporene odluke donesene u izvršnom postupku, kojima je na temelju izvršne isprave određeno izvršenje prema tražiocu izvršenja. Prema tome, potrebno je prvo odgovoriti na pitanje da li se predmetni izvršni postupak tiče određivanja apelantovih građanskih prava i obaveza, u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
7. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava, u kojoj se navodi da se odluke koje donese sud u postupku izvršenja pravosnažne presude nužno ne odnose na novo i posebno određivanje građanskih prava, u poređenju sa postupkom koji je prethodio i odlukom koja je rezultat tog postupka (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, Anton Dornbach protiv Savezne Republike Njemačke, broj 11258/84 OI 46). Ustavni sud je u svojoj odluci, broj U-
21/02 od 26. marta 2004. godine (vidi „Službeni glasnik BiH“, broj 18/04 tačka 40) podržao praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava u pogledu toga da odluke sudova koje se tiču izvršenja ne potpadaju pod član 6. Evropske konvencije, izuzev u slučajevima ako se njima utvrđuju nova građanska prava koja se tiču podnosioca apelacije (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, K. protiv Švedske, broj 13800/88 OI 94).
8. U konkretnom slučaju apelantova građanska prava i obaveze utvrđeni su pravosnažnom presudom Općinskog suda, broj P-1647/01 od 8. aprila 2001. godine, kojom je apelantu naloženo da tužitelju - tražiocu izvršenja na ime materijalne isplati navedeni novčani iznos. Nikakva nova građanska prava nisu utvrđivana u predmetnom izvršnom postupku, koji je okončan pravosnažnim rješenjem o izvršenju Općinskog suda, broj I-3400/04-B od 26. januara 2005. godine.
9. Imajući u vidu navedeno, kao i principe iznesene u ovoj odluci, Ustavni sud zaključuje da se predmetni izvršni postupak ne tiče utvrđivanja građanskih prava i obaveza u smislu člana 6. Evropske konvencije, pa je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. Apelant navodi da je osporenim odlukama povrijeđeno i njegovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. stav 2. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi sa ovim žalbenim navodima, Ustavni sud je već zaključio da se predmetni izvršni postupak nije ticao određivanja apelantovih građanskih prava i obaveza, pa se apelantovi navodi u vezi povrede i člana 1. stav 2. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju moraju odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom (vidi, Ustavni sud, neobjavljena odluka broj AP-206/02 od 23. jula 2004. godine).
11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović