Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1744/06 (B. i A. Š.)

Odluka donesena 20. 10. 2006.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1744/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

20. 10. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 20. oktobra 2006. godine, u predmetu broj AP-1744/06, rješavajući apelaciju Bože Šarović i Ankice Šarović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Bože Šarović i Ankice Šarović podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Uvl-284/05 od 22. marta 2006.godine, i presude Kantonalnog suda u Novom Travniku, broj U-64/04 od 24. oktobra 2005.godine, zbog proteka roka za podnošenje.

OBRAZLOŽENJE

1. Božo Šarović i Ankica Šarović (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Travnika, koje zastupa Anto Jonjić, advokat iz Zenice, podnijeli su, 9. juna 2006. godine, apelaciju, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Uvl-284/05 od 22. marta 2006. godine, i presude Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj U-64/04 od 24. oktobra 2005. godine. Apelanti su istovremeno podnijeli zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud odložio izvršenje rješenja Službe za stambeno - komunalne poslove Općine Travnik, broj 03/VII-372-728/98 od 6. marta 2004. godine do donošenja odluke po apelaciji.

2. Rješenjem Službe za stambeno - komunalne poslove općine Travnik, broj 03/VII-372- 728/98 od 6. marta 2004. godine, odbijen je zahtjev apelanata za povrat u posjed stana koji se nalazi u Travniku u Ulici Šoše Mažara bb, sprat 3.

3. Rješenjem Ministarstva prostornog uređenja, obnove i povratka Srednjobosanskog kantona Travnik (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), broj 04-23-655/00 od 26. aprila 2004. godine, poništeno je prvostepeno rješenje i utvrđeno da apelantima pripada pravo na vraćanje predmetnog stana u posjed.

4. Federalno ministarstvo odbrane Sarajevo izjavilo je tužbu u upravnom sporu protiv Ministarstva, radi poništenja drugostepenog rješenja kao konačnog upravnog akta. Kantonalni sud je donio presudu, broj U-64/04 od 24. oktobra 2005. godine, kojom je rješenje Ministarstva poništio i odbio zahtjev apelanata za povrat spornog stana u posjed.

5. Presudom Vrhovnog suda, broj Uvl-284/05 od 22. marta 2006. godine, odbijen je zahtjev apelanata za vanredno preispitivanje podnijet protiv presude Kantonalnog suda, broj U-64/04 od 24. oktobra 2005. godine.

6. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glase:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem efektivnom pravnom lijeku koji je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji koji od slijedećih slučajeva:

(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

7. U konkretnom slučaju Ustavni sud mora, prije svega, utvrditi koja je konačna odluka, tj. da li su apelanti iscrpili sve efektivne pravne lijekove i podnijeli apelaciju u roku od 60 dana, kako je to predviđeno članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

8. Ustavni sud podsjeća da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelanti dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Odluka kojom je efektivan pravni lijek odbačen iz razloga što apelanti nisu ispoštovali formalne zahtijeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje zakonskih uvjeta i sl.), ne može se smatrati konačnom. S druge strane, korištenje neefektivnog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana za podnošenje apelacije Ustavnom sudu (vidi, Ustavni sud, odluka broj U-12/01, od 5. maja 2001. godine, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 20/02).

9. U pogledu zahtjeva za vanredno preispitivanje pravosnažne presude Evropski sud za ljudska prava je više puta utvrdio da postupci u kojima se traži vanredno preispitivanje pravosnažno okončanih slučajeva, ne predstavljaju djelotvorne pravne lijekove, pošto u tim slučajevima postoji presuda koja je dobila snagu res iudicata (vidi mutatis mutandis odluku o dopustivosti bivše Evropske komisije za ljudska prava, X protiv Austrije, aplikacija broj 1760/63, Godišnjak IX (1966), str. 166 (174)). Izuzetak od ovoga pravila predstavlja slučaj da nadležni organ prihvati preispitivanje slučaja (vidi mutatis mutandis odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, G. protiv Savezne Republike Njemačke, aplikacija broj E 10431/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (DR) 35, str. 243). Prema tome, Ustavni sud smatra da se zahtjev za preispitivanje sudske odluke u konkretnom slučaju ne može smatrati djelotvornim i adekvatnim pravnim lijekom u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, ukoliko se pozitivno ne udovolji tom pravnom lijeku (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-1128/04 od 12. aprila 2005. godine).

10. Budući da je zahtjev apelanata za preispitivanje sudske odluke bio nedjelotvoran pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, proizilazi da je konačna odluka u ovom predmetu presuda Kantonalnog suda, broj U-64/04 od 24.oktobra 2005. godine. Ovu presudu apelanti su primili prije 22. marta 2006. godine (kada je Vrhovni sud donio pobijanu presudu, broj Uvl- 284/05), a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 9. juna 2006. godine. Iz ovoga proizilazi da su apelanti protiv konačne odluke podnijeli apelaciju nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili konačnu odluku.

11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje prijedloga apelanata za donošenje privremene mjere.

13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1744/06 (B. i A. Š.) | Sudska praksa | Aktio