Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2260/05 (L. J. i dr.)
Odluka donesena 20. 10. 2006.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2260/05
Apelacija
Odluka o dopustivosti
20. 10. 2006.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 20. oktobra 2006. godine, u predmetu broj AP-2260/05, rješavajući apelaciju Ljubice Josipović i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ljubice Josipović, Miladinke Katić, Mare Glišić, Gorana Miloševića, Branka Martinovića, Željke Mihajlović, Nenada Mihajlovića, Mare Marijanović, Savke Pajkanović, Miodraga Blagojevića, Živana Vukovića, Minke Zahirović, Simike Mihajlović, Veljke Mihajlovića, Radoslava Bogičevića, Smilje Maksimović, Joke Maksimović, Živke Marić, Snežane Tošić, Jelice Vasiljević, Zore Tomić, Radenke Stanišić, Milke Stanišić, Ljubice Stanišić, Slavke Milanović, Spase Miličića, Nade Stjepanović, Gospave Marić, Joke Đurić, Spasoja Simikića, Mire Šolaje, Steve Ružićića, Željke Černjajeve, Joke Ćuskić, Vere Đorđić, Branka Đukića, Zore Gajić, Julke Đukić, Smilje Jeftić, Đuke Kojića, Milke Đokić, Milana Lakića, Tripuna Lukića, Milke Mitrović, Zorice Naranđić, Ivke Simikić, Saše Stanimirović, Slobodana Zarića, Ivanke Tokić, Janje Tomić, Slobodanke Đokić, Milorada Joveljića, Tripuna Mitrovića, Anđelke Panić, Miroslava Petrovića, Milise Sailović, Radivoja Kostića, Ane Bradonjić, Ilinke Mitrović, Ranke Nedeljković, Rajka Nikolića, Sime Peranovića, Save Simikića, Bože Peranovića, Ljubice Jovanović, Slavka Rosnića, Ruže Jakovljević, Dragice Nikolić, Mare Peranović, Saje Petrović, Jovana Vukovića, Save Ilića, Đoke Lazića i Đorđa Ristanića podnesena protiv rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, broj Gž-
368/05 od 29. septembra 2005. godine, i rješenja Osnovnog suda Brčko Distrikt Bosne i Hercegovine, broj P-312/04-I od 7. juna 2005. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Ljubica Josipović i dr. (u daljnjem tekstu: apelanti) koje zastupa Mirjana Mrđen, advokat iz Brčkog, podnijeli su, 7. novembra 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikt Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud), broj Gž-368/05 od 29. septembra 2005. godine, i rješenja Osnovnog suda Brčko Distrikt Bosne i Hercegovine (Osnovni sud), broj P-312/04-I od 7. juna 2005. godine. Apelanti su dostavili dopunu apelacije 30. novembra 2005. godine.
2. Rješenjem Osnovnog suda, broj P-312/04-I od 7. juna 2005. godine, odbačen je tužbeni zahtjev apelanata protiv ODP «Interplet» (u daljnjem tekstu: tuženi) radi isplate zaostalih plaća. U obrazloženju odluke Osnovni sud navodi da je u smislu člana 32. Zakona o parničnom postupku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, obavezan da pazi da li lice koje se pojavljuje kao stranka, može biti stranka u postupku i da li je parnično sposobna, zastupa li parnično nesposobnu stranku njen zakonski zastupnik i ima li zakonski zastupnik potrebna ovlaštenja. U konkretnom slučaju, navodi dalje Osnovni sud, kao tuženi se pojavljuje Osnovno državno preduzeće koje, shodno odredbama Arbitražne odluke za rješavanje spora oko međuentitetske granice u oblasti Brčko, člana 12. Aneksa konačne Arbitražne odluke od 18. avgusta 1999. godine i naloga Supervizora od 14. avgusta 2001. godine, ne može samostalno raspolagati društvenom imovinom. Budući da po navedenim odredbama, javnom (društvenom) imovinom Brčko Distrikta, a u skladu sa članom 50 Statuta Brčko distrikta i odredaba Zakona o izvršnoj vlasti Brčko distrikta Bosne i Hercegovine, upravlja Gradonačelnik, to nijedno društveno preduzeće ne može bez odobrenja Supervizora raspolagati javnom (društvenom) imovinom. Na kraju, zaključuje Osnovni sud, tuženi kao društveno presuzeće nije ovlašćeno samostalno raspolagati imovinom ni preuzimati bilo kakve novčane obaveze, te prema tome u konkretnoj slučaju ne može biti stranka u postupku.
3. Odlučujući o žalbi Apelacioni sud je rješenjem, broj Gž-368/05 od 29. septembra 2005. godine, žalbu odbio i potvrdio prvostepeno rješenje. Apelacioni sud u obrazloženju svoje odluke ističe da tuženi nije ovlašten da samostalno raspolaže imovinom preduzeća, niti da preduzima bilo kakve novčane obaveze, pa stoga ne može biti stranka u postupku čiji je predmet bilo kakva obaveza, koja se odnosi na imovinu preduzeća, a koja obuhvata i novčana sredstva. Tuženi ne može sticati nova prava, niti preuzimati nove obaveze, kao i ostala Osnovna državna preduzeća u Distriktu, a prema konačnoj Arbitražnoj odluci. Nikakvo raspolaganje tom imovinom nije dozvoljeno bez izričitog odobrenja Supervizora za Brčko, shodno članu 12. Aneksa od 18. avgusta 1999. godine, konačne odluke Arbitražnog tribunala od 5. marta 1999. godine. Apelacioni sud dalje navodi da stranačka sposobnost tuženog predstavlja procesnu smetnju za vođenje parnice, usljed čega se tužba odbacuje, pa se sud nije ni mogao upustiti u ocjenu osnovanosti predmetnog zahtjeva apelanata.
4. Nakon toga, apelanti su podnijel apelaciju Ustavnom sudu u kojoj navode da je osporenim rješenjima povrijeđeno njihovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana
1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-
106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. Ustavni sud zapaža da se o pravu apelantata da im se isplate zaostale plaće, nije meritorno odlučivalo pred redovnim sudovima. Ustavni sud nalazi da Osnovni sud nije raspravljao po tužbenom zahtjevu apelanata, jer je u smislu člana 32. Zakona o parničnom postupku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Brčko Distrikta», br.5/00, 1/01 i 6/02) utvrdio da tuženi u konkretnoj pravnoj situaciji ne može imati stranačku sposobnost, te je tužba apelanata odbačena .
8. Prema ustaljenoj praksi Evropskog suda za ljudska prava, «na svakoj državi potpisnici sporazuma je da uspostavi odgovarajuće sudove i tribunale, da utvrdi granice svoje nadležnosti i predvidi uvjete za pokretanje postupaka (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Guzzardy protiv Italije , presuda od 6. novembra 1980. godine, serija A, broj 39, stav 72). Međutim, taj sud ističe da su mehanizmi zaštite koje je uspostavila Evropska konvencija sekundarni u odnosu na pravne sisteme država koji se tiču zaštite ljudskih prava. Evropska konvencija prepušta zadatak osiguravanja prava i sloboda koji su u okrilju Evropske konvencije nadležnim organima svake države potpisnice. «Institucije uspostavljene Konvencijom daju svoj doprinos ovom zadatku, ali će one biti uključene u postupak tek kada se iscrpe svi pravni lijekovi u domaćem pravnom sistemu» (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Handyside protiv Velike Britanije, serija A broj 24, stav 48). Prema tome, zaštita ustavnih prava apelanata je, prije svega, zadatak redovnih sudova, a tek onda Ustavnog suda.
9. Redovni sudovi nisu raspravljali o osnovanosti tužbenog zahtjeva apelanata, nego je tužba odbačena iz formalnih razloga, a u obrazloženju rješenja sudovi su naveli da tuženi nema stranačku sposobnost, jer je tuženi kao Osnovno državno preduzeće vlasništvo Brčko Distrikta BiH i nikakvo raspolaganje imovinom nije dozvoljeno bez izričitog odobrenja Supervizora za Brčko, a shodno članu 12 Aneksa od 18. avgusta 1999. godine Konačne odluke Arbitražnog tribunala od 5. marta 1999. godine.
10. U konkretnom slučaju apelanti nisu došli do konačne meritorne odluke koja bi mogla biti predmet ispitivanja pred Ustavnim sudom. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelanti, podnošenjem tužbe Osnovnom sudu protiv tužene, koja nije pasivno legitimisana, nisu efektivno iscrpili pravne lijekove, već su samo formalno podnijeli tužbu, na temelju koje redovni sudovi nisu mogli meritorno odlučivati, jer ista nije ispunjavala formalne uslove tog pravnog lijeka. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati..
11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović