Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2355/05 (S. G. i dr.)

Odluka donesena 20. 10. 2006.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2355/05

Apelacija

Odluka o dopustivosti

20. 10. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 20. oktobra 2006. godine, u predmetu broj AP-2355/05, rješavajući apelaciju Siniše Golijanina i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Siniše Golijanina, Milivoja Vlaškog i Milenka - Voje Radovića podnesena protiv rješenja Osnovnog suda Sokolac, broj Kv-48/05 od 10. oktobra 2005. godine, i rješenja Osnovnog suda Sokolac - odjeljenje Istočno Sarajevo, broj K-22/02 od 5. septembra 2005. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Siniša Golijanin i dr., koje zastupa Milenko - Vojo Radović, advokat iz Foče, podnijeli su, 16. novembra 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), protiv rješenja Osnovnog suda Sokolac (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj Kv-48/05 od 10. oktobra 2005. godine, i rješenja Osnovnog suda Sokolac - odjeljenje Istočno Sarajevo, broj K-22/02 od 5. septembra 2005. godine.

2. Apelanti Siniša Golijanin i Milivoje Vlaški su pravosnažnom presudom Osnovnog suda u Istočnom Sarajevu, broj K-22/02 od 28. januara 2003. godine, oslobođeni od optužbe da su počinili krivična djela iz čl. 53. stav 1. i 189. stav 1. Krivičnog zakona Republike Srpske - posebni dio. U obrazloženju presude sud navodi da, između ostalog, na osnovu člana 99. stav 1 Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske, troškovi krivičnog postupka padaju na teret buđetskih sredstava.

3. Apelant Milenko - Vojo Radović, izabrani branilac Siniše Golijanina i Milivoja Vlaškog, podnio je, 13. juna 2005. godine, Osnovnom sud - odjeljenje Istočno Sarajevo, zahtjev za isplatu troškova zastupanja optuženih apelanata na pretresima pred Osnovnim sudom - odjeljenje Istočno Sarajevo, putnih troškova, dnevnice i paušala u ukupnom iznosu od 4.257,50 KM.

4. Rješenjem Osnovnog suda - odjeljenje Istočno Sarajevo, broj K-22/02 od 5. septembra 2005. godine, odbačen je zahtjev branioca optuženih advokata Milenka - Voje Radovića za isplatu troškova krivičnog postupka za zastupanje apelanata pred Osnovnim sudom u Istočnom Sarajevu, kao neblagovremen. U obrazloženju rješenja sud ističe da je uvidom u zapisnik sa glavnog pretresa od 22. januara 2003. godine i 28. januara 2003. godine, utvrđeno da branilac optuženih nije tražio naknadu troškova krivičnog postupka, odnosno nije postavio zahtjev za isplatu proisteklih troškova krivičnog postupka i stoga sud zaključuje da se naknada ne može dosuditi naknadnim rješenjem, ako je stranka propustila da na vrijeme traži naknadu troškova. Također sud navodi da se o troškovima postupka može naknadno odlučiti po zahtjevu koji je postojao u vrijeme donošenja osnovne odluke ali se o njemu nije moglo odlučiti ili je propušteno da se odluči, dok zakon ne predviđa mogućnost naknadnog podnošenja zahtjeva poslije donijete odluke o glavnoj stvari. U konkretnom slučaju, zaključuje sud, branilac Siniše Golijanina i Milivoja Vlaškog je propustio da blagovremeno zahtjeva isplatu troškova krivičnog postupka, jer je zahtjev podnio 13. juna 2005. godine, a ne na glavnom pretresu u vrijeme donošenja osnovne odluke.

5. Odlučujući o žalbi krivično vijeće Osnovnog suda je rješenjem, broj KV-48/05 od 10. oktobra 2005. godine, odbilo žalbu branioca - apelanta Milenka - Voje Radovića, izjavljenu 12. septembra 2005. godine, protiv rješenja Osnovnog suda-odjeljenje Istočno Sarajevo, broj K-22/02 od 5. septembra 2005. godine. U obrazloženju rješenja sud ističe da je članom 96. stav 1. Zakona o krivičnom postupku određeno da će se u svakoj presudi odlučiti ko snosi troškove postupka i koliko oni iznose, a u stavu 2. istog člana je određeno da ako nedostaju podaci o visini troškova o istim će biti odlučeno naknadno rješenjem, a ti podaci o visini troškova mogu se podnijeti najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja pravosnažne presude. Sud zaključuje da je prvostepeno rješenje zasnovano na pravilnoj primjeni materijalnog prava, jer branilac optuženih nije blagovremeno postavio zahtjev za naknadu troškova, a rok od tri mjeseca od dana dostavljanja pravosnažne presude je rok za dostavljanje podataka o visini troškova u slučaju kada je zahtjev blagovremeno postavljen.

6. Nakon toga, apelanti su podnijeli apelaciju Ustavnom sudu u kojoj navode da je osporenim rješenjima povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropske konvencije.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-

106/04 od 18. januara 2005. godine).

9. U konkretnom slučaju apelant Milenko - Vojo Radović podnio je, 13. juna 2005. godine, Osnovnom sud - odjeljenje Istočno Sarajevo, zahtjev za isplatu troškova zastupanja apelanata Siniše Golijanina i Milivoja Vlaškog u krivičnom postupku koji je protiv njih vođen pred tim sudom i koji je završen pravosnažnom presudom tog suda, broj K-22/02 od 28. januara 2003. godine. Osnovni sud - odjeljenje Istočno Sarajevo je rješenjem, broj K-22/02 od 5. septembra 2005. godine, koje je potvrđeno rješenjem Osnovnog suda, broj Kv-48/05 od 10. oktobra 2005. godine, zahtjev branioca optuženih, advokata Milenka-Voje Radovića, odbacilo kao neblagovremen.

10. Dakle, redovni sudovi nisu raspravljali o zahtjevu apelanta Milenka - Voje Radovića za isplatu troškova krivičnog postupka za zastupanje optuženih Milivoja Vlaškog i Siniše Golijanina pred Osnovnim sudom u krivičnom postupku koji je vođen protiv njih, već je zahtjev odbačen iz formalnih nrazloga, s obzirom da nije podnesen do zaključenja glavnog pretresa. Da bi se raspravljalo to pitanje, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelanti su morali blagovremeno podnijeti zahtjev za isplatu troškova krivičnog postupka ili opravdati nemogućnost blagovoremenog podnošenja zahtjeva tj. iscrpljivanja pravnih lijekova (vidi mutatis mutandis Ustavni sud, odluka broj U-22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 25/01 i broj AP-

329/05 od 26. aprila 2005. godine). Prema tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelanti neblagovremenim podnošenjem zahtjeva za isplatu troškova krivičnog postupka nisu efektivno iscrpili pravne lijekove, već su samo formalno van roka podnijeli zahtjev, na temelju kojeg redovni sudovi nisu mogli meritorno odlučivati, jer ista nije ispunjavala formalne uslove tog pravnog lijeka.

11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2355/05 (S. G. i dr.) | Sudska praksa | Aktio