Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1795/05 (S. i A. R.)
Odluka donesena 20. 10. 2006.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1795/05
Apelacija
Odluka o dopustivosti
20. 10. 2006.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, i sudije Mato Tadić i Seada Palavrić, sudije na sjednici održanoj 20. oktobra 2006. godine, u predmetu broj AP-1795/05, rješavajući apelaciju Save i Anđelije Runjić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Save i Anđelije Runjić podnesena zbog neizvršenja u razumnom roku rješenja o izvršenju Općinskog suda I Sarajevo, broj I-9125/02 od 24. marta 2003. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Sava i Anđelija Runjić (u daljnjem tekstu: apelantice), koje zastupa Slobodan Runjić iz Gradiške, podnijele su, 24. augusta 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), zbog neizvršenja u razumnom roku rješenja o izvršenju Općinskog suda I Sarajevo (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj I-9125/02 od 24. marta 2003. godine.
2. Apelantice su, 10. maja 2000. godine, zaključile Sporazum o naknadi za eksproprisano zemljište (u daljnjem tekstu: Sporazum) u općini Glamoč sa korisnikom eksproprijacije Federacijom BiH – Federalno ministarstvo odbrane za potrebe vojske Federacije BiH. Prema Sporazumu, naknadu u iznosu od 56.000,00 KM, korisnik eksproprijacije je dužan uplatiti apelanticama u roku od 15 dana od dana zaključenja Sporazuma, a koji prema članu 76. stav 4. Zakona o eksproprijaciji ima snagu izvršne isprave.
3. Apelantice su, 9. decembra 2002. godine, Općinskom sudu podnijele prijedlog za prinudno izvršenje Sporazuma. Općinski sud je donio rješenje o izvršenju, broj I-9125/02 od 24. marta 2003. godine, kojim je odredio predloženo izvršenje. Prigovor protiv navedenog rješenja izjavila je, 17. juna 2003. godine, Federacija BiH – Federalno ministarstvo odbrane, koji je odbačen kao neuredan rješenjem Općinskog suda, broj I-9125/02 od 16. septembra 2003. godine.
4. Rješenje Općinskog suda, broj I-9125/02 od 24. marta 2003. godine, postalo je pravomoćno 12. oktobra 2003. godine i isto je sa klauzulom pravosnažnosti i izvršnosti dostavljeno UPI banci d.d. Sarajevo, kao poslovnoj banci izvršenika, 21. novembra 2003. godine, sa nalogom da se isto provede. Sud je o tome dopisom od 5. januara 2004. godine obavijestio apelantice.
5. Općinski sud u Sarajevu je dopisom, broj SU-IX-29/05 od 9. marta 2005. godine, povodom upita apelantica o toku izvršnog postupka, obavijestio apelantice da je sud okončao postupak u konkretnom predmetu, dostavom pravomoćnog rješenja o izvršenju poslovnoj banci izvršenika radi provođenja, te se sa zahtjevom za daljim informacijama, apelantice mogu obratiti navedenoj banci, koja je nadležna za provođenje izvršenja.
6. Apelantice su, 11. augusta 2005. godine, Kantonalnom tužilaštvu u Sarajevu putem pošte podnijele krivičnu prijavu protiv odgovornih lica u UPI banci d.d. Sarajevo zbog krivičnog djela neizvršenja pravosnažne sudske odluke u sticaju sa krivičnim djelom zloupotrebe položaja i ovlaštenja.
7. Apelantice su pismom od 2. februara 2006. godine obavijestile Ustavni sud da im je u novembru 2005. godine isplaćeno novčano potraživanje prema rješenju o izvršenju od 24. marta 2003. godine. Međutim, zbog štete koju su pretrpjele zbog odugovlačenja izvršenja rješenja od 24. marta 2003. godine, ostaju pri apelaciji i zahtjevima iznesenim u apelaciji.
8. Apelantice se žale na «odugovlačenje» u postupku izvršenja i s tim u vezi na povredu prava na fer suđenje u razumnom roku, kako je zagarantirano članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), zatim na povredu prava na djelotvoran pravni lijek kako je zagarantirano članom 13. Evropske konvencije i povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Takođe, traže da im se isplati iznos od 5.000,00 KM po osobi na ime naknade štete koju su pretrpjele zbog odugovlačenja u izvršenju predmetnog rješenja o izvršenju.
9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:
„ Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.»
10. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, odluka broj AP156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom zaštićenih prava
11. Ustavni sud zapaža da se apelantice žale zbog dužine trajanja postupka izvršenja radi naplate naknade za eksproprisano zemljište. Apelantice smatraju da je time povrijeđeno njihovo pravo na suđenje u razumnom roku, pravo na imovinu, te da im nije bio na rasplaganju djelotvoran pravni lijek kojim bi mogle uticati na predmetni izvršni postupak.
12. Ustavni sud dalje konstatira da su apelantice, 9. decembra 2002. godine, Općinskom sudu podnijele prijedlog za izvršenje Sprazuma. Sud je, 24. marta 2003. godine, donio rješenje o izvršenju, koje je postalo pravomoćno 12. oktobra 2003. godine, a 21. novembra 2003. godine je dostavljeno UPI banci d.d. Srajevo radi provođenja. Dakle postupak pred sudom je trajao 11 mjeseci. U novembru 2005. godine, kako su navele, apelanticama je isplaćeno novčano potraživanje za eksproprisano zemljište. Ustavni sud zapaža da je od 9. decembra 2002. godine, kada su se apelantice obratile sudu sa zahtjevom za prinudnu naplatu pa do realizacije naplate u novembru 2005. godine, prošao period od 2 godine i 11 mjeseci.
13. Slijedom iznijetog, Ustavni sud podsjeća da je izvršni postupak hitan, kako je to propisano članom 5. Zakona o izvršnom postupku: «U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno». Međutim, cijeneći sve objektivne poteškoće u pravosudnom sisitemu, Ustavni sud zaključuje da period od 11 mjeseci, koliko je trajao izvršni postupak pred Općinskim sudom, nije nerazumno dug period u smislu člana 6. Evropske konvencije.
14. Ustavni sud dalje zapaža da je, 21. novembra 2003. godine, pravosnažno i izvršno rješenje o izvršenju dostavljeno UPI banci d.d. Srajevo radi provođenja, te da su apelantice obavijestile Ustavni sud da su u novembru 2005. godine primile potraživani novčani iznos. Prema Zakonu o izvršnom postupku ukoliko nema sredstava na računu izvšenika banka će bez odlaganja obavijestiti sud (član 169.), ako banka smatra da postoje zakonske ili druge smetnje za izvršenje, o smetnjama će obavijestiti sud (član 170.), banka koja ne postupi u skladu s rješenjem o izvršenju i drugim sudskim nalozima odgovara za štetu prouzrokovanu tražiocu izvršenja po općim pravilima o naknadi štete (član 173.). U odnosu na žalbe apelantica da je neopravdano dugo trajao postupak pred bankom, te da nisu imale pravnog lijeka kojim bi uticale na okončavanje tog postupka, Ustavni sud smatra da je postupak pred bankom propisan zakonom, prema kojem apelantice imaju pravo na naknadu štete po općim pravilima o naknadi štete.
15. Zbog svega navedenog, Ustavni sud zaključuje da apelantice ne nude činjenice koje bi mogle opravdati tvrdnju da postoji povreda ustavnih prava na koja se pozivaju, zbog čega nema elemenata koji prima facie ukazuju da je moguće kršenje ustavnih prava iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i člana 13. Evropske konvencije, te da bi zbog toga bilo potrebno meritorno ispitivanje. Shodno navedenom, Ustavni sud smatra da apelantice nemaju «opravdan zahtjev» da se pozivaju na kršenje naprijed navedenih prava, pa proizilazi da su navodi apelantica o kršenju ovih prava, očigledno (prima facie) neosnovani.
16. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
17. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović