Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2040/05 (M. L.)

Odluka donesena 20. 10. 2006.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2040/05

Apelacija

Odluka o dopustivosti

20. 10. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 20. oktobra 2006. godine, u predmetu broj AP-2040/05, rješavajući apelaciju Mirjane Lukač, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mirjane Lukač podnesena protiv Sporazuma o isplati duga po rješenju Osnovnog suda u Banjaluci, broj I-1326/05 od 4. jula 2005. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Mirjana Lukač (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banjaluke, koju zastupa Miodrag Lukač iz Banjaluke, podnijela je, 22. septembra 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neizvršenja rješenja o izvršenju Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj I-1326/05 od 4. jula 2005. godine. Apelantica je podnijela dopunu apelacije, 16. januara 2006. godine, protiv Sporazuma o isplati duga po rješenju Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Sporazum), broj I-1326/05 od 4. jula 2005. godine.

2. Apelantica se u apelaciji žalila zbog neizvršenja rješenja o izvršenju Osnovnog suda, broj I-

1326/05 od 4. jula 2005. godine. U dopuni apelacije apelantica je navela da je u međuvremenu Vlada Republike Srpske donijela Odluku o isplati obaveza po osnovu sudskih izvršnih rješenja iz radnih odnosa («Službeni glasnik RS» broj 87/05), (u daljnjem tekstu: Odluka Vlade). Na osnovu navedene odluke apelantica je, 16. decembra 2005. godine, sa Ministarstvom finansija RS i Pravobranilaštvom RS, kao dužnicima, zaključila osporeni sporazum. Prema zaključenom sporazumu apelantici su isplaćeni glavni dug koji se sastoji od naknade po osnovu neisplaćenih plata, naknade za troškove stanovanja i toplog obroka, troškovi izvršenja, porez po osnovu isplata iz radnog odnosa kao i doprinosi po osnovu isplata iz radnih odnosa (član 2. Sporazuma). Apelantica se žali da joj nisu isplaćene zakonske zatezne kamate kako je to utvrđeno pravomoćnom presudom Osnovnog suda, broj Rs-843/01 od 8. jula 2002. godine.

3. U tački I stav 3. Odluke Vlade propisano je da pod obavezama po osnovu sudskih izvršnih rješenja ne podrazumijevaju se obaveze po osnovu presuđenih kamata na osnovni dug (glavnicu) kao ni obaveze po osnovu presuđenih kamata na troškove spora i troškove izvršenja po rješenjima nadležnih sudova. Članom 3. Sporazuma eksplicitno je navedeno da se povjerilac odriče kamata u cijelosti, na sve utvrđene novčane iznose iz člana 2. Sporazuma kao i prava na pokretanje bilo kojeg postupka kod suda ili drugog nadležnog organa radi naplate istih kamata.

4. Apelantica je u dopuni apelacije navela da je zbog svog slabog socijalnog stanja, a posebno zbog nemogućnosti da svoje pravo ostvari u redovnom sudskom postupku, putem donesenih sudskih presuda bila primorana da prihvati vansudsko poravnanje, kojim je Vlada RS putem ucjene u navedenoj Odluci uslovila isplatu osnovnog duga (glavnice) bez kamata. Donesena Odluka Vlade je u tom dijelu protupravna i nezakonita i u suprotnosti je sa pravnim sistemom BiH, predstavlja ucjenu putem određenog vida reketa, zbog čega postoji osnovanost i za pokretanje postupka za ocjenu kršenja ustavnosti i zakonitosti u RS. Predmetna Odluka Vlade se svodi na stav «pristanite na to što vam dajemo, u suprotnom nećete dobiti ni to što vam nudimo». Takav stav Vlade propisan je u tački V odluke u kojoj stoji: «U slučaju da povjerioci ne prihvataju vansudsko poravnanje, obaveze podliježu verifikaciji i načinu izmirenja po odredbama člana 9. stav 1. tačka 2. Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga». Apelantica dalje ističe da takav stav predstavlja ucjenu, a za slučaj neprihvatanja predstavlja sankciju. Odlukom se dalje zanemaruje pravo iz člana 8. navedenog zakona, kojim je propisana isplata duga u gotovini. Pored toga apelantica smatra da je Vlada RS imala mogućnost koristiti pravo za sudsko poravnanje po članu 87. Zakona o parničnom postupku tokom sudskog postupka, a ne da kada je sudski spor okončan, odbijanjem da izvrši sudsku presudu i sudsko izvršno rješenje, putem donošenja svoje Odluke i ucjene iznuđenim sporazumom za vansudsko poravnanje nastoji izbjeći plaćanje presuđene zakonske zatezne kamate. Apelantica se dalje žali da je Vlada RS više od 5 godina koristila novčana sredstva koja su apelantici pripadala i da je za takvu svoju korist dužna apelantici platiti pripadajuću zateznu kamatu propisanu zakonom. Na kraju apelantica traži da Ustavni sud obaveže Vladu RS da putem Ministarstva finansija - Trezora RS apelantici pored isplaćenog osnovnog duga (glavnice) –plata i naknada iz radnog odnosa u iznosu od 5.389,61 KM po osnovu izvršnog rješenja Osnovnog suda, broj I-1326/05 od 4. jula 2005. godine, a koji je isplaćen po osnovu Sporazuma od 1. decembra 2005. godine, u roku od 15 dana isplati i presudom dosuđeni iznos pripadajuće zatezne kamate propisane zakonom.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. U konkretnom slučaju apelantica je mogla tužbom kod nadležnog redovnog suda u parničnom postupku osporavati Sporazum o isplati duga koji je potpisala sa Vladom RS, odnosno tražiti raskid navedenog sporazuma jer je svoju izjavu o odricanju prava na isplatu kamate dala usljed mana volje, odnosno u zabludi, pod prinudom ili prevarom, te nakon toga tražiti isplatu zakonske zatezne kamate.

8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2040/05 (M. L.) | Sudska praksa | Aktio