Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2057/05 (M. Č.)
Odluka donesena 20. 10. 2006.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2057/05
Apelacija
Odluka o dopustivosti
20. 10. 2006.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 20. oktobra 2006. godine, u predmetu broj AP-2057/05 rješavajući apelaciju Mitre Čabak, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tač. 9. i 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mitre Čabak podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu, broj Kž-437/04 od 1. augusta 2005. godine, i rješenja Općinskog suda u Sarajevu, broj K-
217/04 od 16. septembra 2004. godine, u odnosu na član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mitre Čabak podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu, broj Kž-437/04 od 1. augusta 2005. godine, i rješenja Općinskog suda u Sarajevu, broj K-
217/04 od 16. septembra 2004. godine, u odnosu na član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Mitra Čabak (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, podnijela je, 30. septembra 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Kž-437/04 od 1. augusta 2005. godine, rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj K-
217/04 od 16. septembra 2004. godine, i presude Općinskog suda II Sarajevo (u daljnjem tekstu: Općinski sud II), broj K-1196/01 od 15. oktobra 2002. godine.
2. Presudom Općinskog suda II, broj K-1196/01 od 15. oktobra 2002. godine, optužena Anđa Markulj oslobođena je optužbe da je počinila krivično djelo krađe iz člana 273. stav 1. Krivičnog zakona FBiH. Na osnovu člana 101. stav 3. Zakona o krivičnom postupku FBiH oštećeni Branko Čabak i apelantica su sa imovinsko-pravnim zahtjevom upućeni na parnicu. Rješavajući po žalbi Općinskog tužilaštva II u Sarajevu protiv navedene presude, Kantonalni sud je donio rješenje, broj Kž-290/03 od 25. marta 2004. godine, kojim je navedenu presudu ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje.
3. Općinski sud, odlučujući u ponovnom postupku, donio je osporeno rješenje, broj K-217/04 od 16. septembra 2004. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda, broj Kž-437/04 od 1. augusta 2005. godine, a kojim je obustavljen krivični postupak pokrenut protiv optužene Anđe Markulj. Na osnovu odredbi člana 101. stav 2. Zakona o krivičnom postupku FBiH oštećena apelantica je sa imovinsko-pravnim zahtjevom upućena na parnicu.
4. Apelantica se žali na «korumpiranost sudaca i nezakonito vođenje krivičnog postupka». Smatra da joj je povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska Konvencija). Takođe, apelantica navodi da je u konkretnom predmetu povrijeđeno njeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 4. tačka 9. i 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
15. apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
6. U pogledu navoda apelantice da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud podsjeća da se navedenim odredbama priznaje pravo svakog pojedinca na određenu procesnu zaštitu prilikom utvrđivanja osnovanosti krivične optužbe protiv njega. U konkretnom predmetu, postavlja se pitanje uživa li apelantica zaštitu prava na pravično suđenje u okviru člana 6. stav 1. Evropske konvencije, s obzirom na predmet osporenog postupka i sadržaj apelacije.
7. Općinski sud je osporenim rješenjem, broj K-217/04 od 16. septembra 2004. godine, obustavio krivični postupak protiv optužene Anđe Markulj, a apelanticu sa imovinsko-pravnim zahtjevom uputio na parnicu.
8. Član 6. Evropske konvencije, garantuje pravičan postupak prilikom «utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv» nekog lica. Ako se ne radi o utvrđivanju građanskog prava apelanta, nego samo o pravu da se krivično gone treća lica, radi njihovog kažnjavanja za određeno krivično djelo, član 6. Evropske konvencije se, u principu, ne primjenjuje (vidi odluku o dopustivosti bivše Evropske komisije za ljudska prava, Helmers protiv Švedske, od 9. maja 1989. godine, aplikacija broj 11826/85). S druge strane, u krivičnim postupcima, član 6. Evropske konvencije nudi pravo na zaštitu samo nekome protiv koga se «utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe». Naime, samo takvo lice može se smatrati «žrtvom» u smislu člana 6. Evropske konvencije. Prema tome, obrnuto tumačenje člana 6. Evropske konvencije, prema kojem bi se pravo na pravičan postupak garantovalo i nekome ko traži utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv drugog lica, prevazilazilo bi okvire tumačenja člana 6. Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, odluka broj AP-19/02 od 17. marta 2004. godine).
9. Iz ovoga proizilazi da Ustavni sud nema nadležnost da ispituje navodne povrede člana 6. Evropske konvencije u postupku u kojem se apelantica ne žali na sudsku odluku o njenoj krivici, već je apelantica nezadovoljna odlukom suda kojom se obustavlja krivični postupak protiv druge osobe. Stoga, slijedi da su dijelovi apelacije u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije inkompatibilni ratione materie sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. U pogledu navoda apelantice da joj je optužena Anđa Markulj otuđila stvari iz stana, koji je apelantičino vlasništvo, a u kojem je optužena živjela od 1992-1998. godine Ustavni sud primjećuje da je apelantica u predmetnom krivičnom postupku sa imovinsko-pravnim zahtjevom upućena na parnicu. Ustavni sud dalje zapaža da u dokumentaciji spisa nema dokaza da je apelantica pokrenula parnični postupak pred nadležnim sudom radi nestalih pokretnih stvari iz njenog stana. Prema tome, pošto apelantica nije pokrenula parnični postupak protiv optužene Anđe Markulj radi namirenja svoga potraživanja, kako je i upućena od strane krivičnog suda, Ustavni sud konstatuje da nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, u odnosu na član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konevenciju.
11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačke 9. i 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović