Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2381/05 (Ž. L.)
Odluka donesena 20. 10. 2006.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2381/05
Apelacija
Odluka o dopustivosti
20. 10. 2006.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 20. oktobra 2006. godine, u predmetu broj AP-2381/05, rješavajući apelaciju Žarka Lazarevića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Žarka Lazarevića podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli, broj U-292/04 od 22. septembra 2005. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Žarko Lazarević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Petrova, podnio je, 17. novembra 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj U-292/04 od 22. septembra 2005. godine.
2. Zaključkom Službe za prostorno uređenje i stambeno-komunalne poslove opštine Gračanica (u daljnjem tekstu: prvostepeni upravni organ), broj 08-372-351/98 od 10. marta 2000. godine, obustavljen je postupak po zahtjevu apelanta za vraćanje stana u posjed. U obrazloženju se navodi da je postupk obustavljen radi podnesene pismene izjave, kojom se apelant odriče svih prava za povrat stana nad kojim ima stanarsko pravo.
3. Rješenjem prvostepenog upravnog organa, broj 06-23-27/04-351/98 od 21. juna 2004. godine, odbačena je žalba apelanta protiv navedenog zaključka kao neblagovremena. Protiv ovog rješenja apelant se žalio Ministarstvu prostornog uređenja i zaštite okolice Tuzlanskog kantona (u daljnjem tekstu: drugostepeni upravni organ). Drugostepeni upravni organ je rješenjem, broj 12-06/1- 23-1355/99 od 27. septembra 20004. godine, odbio žalbu apelanta protiv rješenja prvostepenog upravnog organa od 21. juna 2004. godine.
4. Apelant je pokrenuo upravni spor pred Kantonalnim sudom protiv rješenja drugostepenog upravnog organa od 27. septembra 2004. godine. Kantonalni sud je presudom, broj U-
292/04 od 22. septembra 2005. godine, odbio tužbu kao neosnovanu. U obrazloženju je navedeno da se neosnovano tužbom prigovara da zaključak prvostepenog upravnog organa od 10. marta 2000. godine apelant nije primio, jer iz podataka spisa proizilazi da je apelantu navedeni zaključak dostavljen 20. marta 2000. godine i to nakon jednog neuspjelog pokušaja dostavljanja od 18. marta 2000. godine.
5. Apelant se žali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), na povredu prava na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, kao i na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. Ustavni sud zapaža da je zaključkom prvostepenog upravnog organa od 10. marta 2000. godine, obustavljen postupak o apelantovom zahtjevu za povrat stana u posjed. Nakon toga, osporenim upravnim rješenjima i presudom u upravnom sporu nije meritorno raspravljano o apelantovom zahtjevu za povrat spornog stana u posjed, budući da za to nisu postojali formalni uvjeti jer je žalba apelanta protiv navedenog zaključka kojim je obustavljen postupak odbačena kao neblagovremena. Naime, osporene odluke su procesnog karaktera kojima je odlučeno samo o pitanju dopustivosti predmetne žalbe protiv navedenog zaključka, a nisu razmatrana činjenična i pravna pitanja o apelantovom zahtjevu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelant neblagovremenim podnošenjem žalbe protiv zaključka o prekidu postupka nije efektivno iscrpio pravne lijekove, već je samo formalno van roka podnio žalbu, na temelju koje upravni organi i sud nisu mogli meritorno odlučivati, jer ista nije ispunjavala formalne uslove tog pravnog lijeka.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović