Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2449/05 (D. D.)

Odluka donesena 20. 10. 2006.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2449/05

Apelacija

Odluka o dopustivosti

20. 10. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Valerija Galić i Jovo Rosić, i sudije Mato Tadić i Seada Palavrić na sjednici održanoj 20. oktobra 2006. godine, u predmetu broj AP-2449/05, rješavajući apelaciju Dževada Drapića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dževada Drapića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Rev-49/04 od 1. septembra 2005. godine, presude Kantonalnog suda u Tuzli, broj Gž-1044/03 od 29. oktobra 2003. godine, i presude Općinskog suda u Kladnju, broj P-223/91 od 24. marta 2003. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Dževad Drapić (u daljnjem tekstu: apelant), iz Srebrenika, koga zastupa Šemso Numanović, advokat iz Tuzle, podnio je, 2. decembra 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev-49/04 od 1. septembra 2005. godine, presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-1044/03 od 29. oktobra 2003. godine, i presude Općinskog suda u Kladnju (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-223/91 od 24. marta 2003. godine.

2. Presudom Općinskog suda, broj P-223/91 od 24. marta 2003. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda, broj Gž-1044/03 od 29. oktobra 2003. godine, odbijen ja kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanta, kojim je tražio da se obavežu tuženi, DD «Tuzla putevi» Tuzla i DD «Komunalac» Kladanj, da solidarno isplate apelantu 7.544,00 KM na ime naknade štete, sa zakonskom zateznom kamatom, te da mu naknade troškove parničnog postupka.

3. Rješenjem Vrhovnog suda, broj Rev-49/04 od 1. septembra 2005. godine, odbačena je, kao nedopuštena, revizija apelanta protiv drugostepene presude, zbog toga što pobijani dio drugostepene presude ne prelazi vrijednosni kriterij od 15.000,00 KM, kako je propisano članom 364. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službene novine FBiH» broj 42/98 i 3/99).

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

5. Ustavni sud mora, prije svega, utvrditi koja je konačna odluka u predmetnom slučaju, tj. da li je apelant iscrpio sve efektivne pravne lijekove i podnio apelaciju u roku od 60 dana, kako je to predviđeno članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP- 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP- 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. Iz navoda apelacije i priloženih dokumenata proističe da je apelant protiv osporene presude Kantonalnog suda izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda, broj Rev-49/04 od 1. septembra 2005. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda, broj Gž-1044/03 od 29. oktobra 2003. godine, donesena povodom žalbe apelanta protiv prvostepene presude.

8. S obzirom na to da je apelantu 2. decembra 2003. godine uručena presuda Kantonalnog suda, broj Gž-1044/03 od 29. oktobra 2003. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 2. decembra 2005. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila osporenu presudu.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2449/05 (D. D.) | Sudska praksa | Aktio