Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2488/05 (Z. i I. M.)

Odluka donesena 20. 10. 2006.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Upravni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2488/05

Apelacija

Odluka o dopustivosti

20. 10. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, i sudije Mato Tadić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 20. oktobra 2006. godine, u predmetu broj AP-2488/05, rješavajući apelaciju Zumrete Mešić i Izudina Mešića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zumrete Mešić i Izudina Mešića podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Už-155/04 od 4. augusta 2005. godine, i presude Kantonalnog suda u Zenici, broj U-116/03 od 4. decembra 2003. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Zumreta Mešić i Izudin Mešić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Kaknja, podnijeli su, 5. decembra 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Už-155/04 od 4. augusta 2005. godine, i presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj U-116/03 od 4. decembra 2003. godine.

2. Služba za opću upravu i stambene djelatnosti općine Kakanj (u daljnjem tekstu: Služba) je rješenjem, broj 0-05/10-23-1266/01 od 19. novembra 2002. godine, odbila zahtjev Silve Cvijetić za vraćanje u posjed stana u Kaknju, Ulica Zgošćanska broj 38, te da istoj prestaje stanarsko pravo, a stan se stavlja pod upravu Službe. Istim rješenjem utvrđeno je da apelanti kao sadašnji korisnici navedenog stana, stan koriste bez pravne osnove, da im prestaje pravo korištenja predmetonog stana danom prijema navedenog rješenja, da su dužni sporni stan predati Službi u roku od 15 dana od prijema rješenja pod prijetnjom prinudnog izvršenja, a bez prava na alternativni smještaj. Protiv navedenog prvostepenog rješenja žalili su se apelanti i vlasnik stana - Rudnik mrkog uglja «Kakanj» d.o.o. Kakanj. Mnistarstvo za prostorno uređenje, promet i komunikacijei zaštitu okoline Zenica odbilo je žalbe apelanata i vlasnika stana rješenjem, broj 12-23-1414/02 od 4. juna 2003. godine.

3. Kantonalni sud je presudom, broj U-116/03 od 4. decembra 2003. godine, odbio kao neosnovanu zajedničku tužbu vlasnika stana i apelanata protiv drugostepenog upravnog rješenja. Vrhovni sud je presudom, broj Už-155/04 od 4. augusta 2005. godine, odbio je žalbe apelanata i vlasnika stana protiv presude Kantonalnog suda od 4. decembra 2003. godine.

4. U obrazloženju presude Vrhovnog suda je navedeno da je odredbom člana 16. stav 1. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima propisano da su ugovori o korištenju stana zaključeni nakon 7. februara 1998. godine, kao i drugi akti o dodjeli stana na korištenje koji je progalašavana napuštenim ništavi, a stavom 3. istog člana propisano je da se osoba koja na osnovu ugovora odnosno, akta iz stava 1. ovog člana koristi stan, smatra bespravnim korisnikom. Apelanti su sa vlasnikom stana ugovor o korištenju stana zaključili 7. marta 2000. godine, dakle nakon 7. februara 1998. godine, te se u skladu s citiranim odredbama smatraju bespravnim korisnicima. Kod činjenice da je zaključeni ugovor o korištenju stana ništav po samom zakonu, apelanti se ne mogu smatrati zakonitim korisnicima stana, pa apelanti neosnovano tvrde suprotno. S toga saglasno navedenoj odredbi apelanti nisu mogli steći status privremenih korisnika i nije bilo osnova za raspravljanje o pravu na alternativni smještaj. Činjenica da je u ovom postupku i pored toga odlučivano o tom pravu nema uticaja, tim prije što je negativno odlučeno, jer je utvrđeno da raspolažu primanjima kojima mogu obezbijediti sebi smještaj, koji uslov, između ostalih se utvrđuje u odnosu na lica koja imaju status zakonitog privremenog korisnika.

5. Iz apelacije proizilazi da se apelanti žale da im je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), jer sudovi nisu pravilno utvrdili činjenice, niti su pravilno primijenili materijalno pravo. Smatraju da predmetni stan pripada vlasniku stana i da on treba da raspolaže stanom (što je u konkretnom slučaju učinio dodijelivši stan apelantima), a ne općinska Služba. Dalje se žale na samovolju službenih lica općine Kakanj, koja us provela upravni postupak.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

«… 2. Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.»

7. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom, pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP 640/04 od 13. septembra 2005. godine i Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom zaštićenih prava.

8. Apelant se u konkretnom slučaju žali na povredu prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Međutim, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, nije zadatak ovih sudova da preispituju zaključke redovnog suda u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koji su izvedeni (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je postupak u cjelini bio pravičan na način na koji to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije, te da li odluke redovnih sudova krše ustavna prava (vidi Ustavni sud, odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine).

9. U konkretnom slučaju, nezadovoljstvo apelanata osporenim odlukama ne pokreće, samo po sebi, pitanja u vezi sa zaštićenim ustavnim pravima ili pravima iz Evropske konvencije, a apelanti ne navode nikakve proceduralne greške, niti su takve greške očigledne (vidi Evropski sud, već citirana odluka Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat). Što se tiče navoda apelantaa da sudovi nisu uzeli u obzir razumne razloge i dokaze, Ustavni sud naglašava da se Ustavni sud neće miješati u način na koji je redovni sudo usvojio dokaze kao dokaznu građu. U vezi s tim, Ustavni sud se neće miješati ni u to kojim dokazima strana u postupku, redovni sudovi poklanjaju povjerenje na osnovu slobodne sudijske procjene, što je isključivo uloga redovnih sudova. Također, Ustavni sud nije pronašao ništa u konkretnom slučaju što bi ukazalo da su materijalno-pravni propisi proizvoljno ili nepravično primijenjeni. Stoga je Ustavni sud zaključio da je apelacija u vezi sa navodima o kršenju prava na pravično suđenje očigledno (prima facie) neosnovana, jer apelanti nemaju «opravdan zahtjev» u smislu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

10. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da, u vezi sa navodima apelanata o kršenju prava na pravično suđenje, nema ništa što ukazuje da apelanti imaju «opravdan zahtjev» koji pokreće pitanja iz Ustava Bosne i Hercegovine ili Evropske konvencije, koja bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud smatra da su navodi apelanata o kršenju prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije očigledno (prima facie) neosnovani.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2488/05 (Z. i I. M.) | Sudska praksa | Aktio