Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1919/05 (I. Š.)
Odluka donesena 20. 10. 2006.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1919/05
Apelacija
Odluka o dopustivosti
20. 10. 2006.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, i sudije Mato Tadić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 20. oktobra 2006. godine, u predmetu broj AP-1919/05, rješavajući apelaciju Ismeta Šehića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ismeta Šehića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Rev-943/04 od 1. septembra 2005. godine, i presude Kantonalnog suda u Zenici, broj Gž-342/04 od 9. novembra 2004. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Ismet Šehić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kaknja, kojeg zastupa Zahid Kovač, advokat iz Zenice, podnio je, 14. septembra 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev-943/04 od 1. septembra 2005. godine, i presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-342/04 od 9. novembra 2004. godine.
2. Općinski sud u Kaknju je presudom, broj Rs-29/03 od 29. januara 2004. godine, usvojio tužbeni zahtjev apelanta, kao tužitelja, i poništio odluke o prestanku radnog odnosa JP «Elektroprivreda BiH» p.o. Sarajevo, Direkcija za proizvodnju - Termoelektrana «Kakanj» Kakanj (u daljnjem tekstu: tuženi), broj 0291-62-888/02 od 5. februara 2002. godine, i broj 0291-62- 1912/02 od 7. marta 2002. godine, kao nezakonite, pa je naloženo tuženom da apelantu uspostavi radnopravni status na poslovima i zadacima koji odgovaraju njegovoj stručnoj spremi i radnim sposobnostima, te je donijeta privremena mjera kojom je tuženom naloženo da apelanta odmah vrati na odgovarajuće poslove i radne zadatke.
3. Kantonalni sud je presudom, broj GŽ-342/04 od 9. novembra 2004. godine, uvažio žalbu tuženog i preinačio prvostepenu presudu tako da je apelantov tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan. Apelant je protiv drugostepene presude izjavio reviziju Vrhovnom sudu.
4. Vrhovni sud je rješenjem, broj Rev-943/04 od 1. septembra 2005. godine, odbacio apelantovu reviziju kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja je navedeno da, prema odredbi iz člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“, br. 53/03), revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000,00 KM, a kako je u konkretnom slučaju pobijanom presudom odlučeno o nenovčanom tužbenom zahtjevu, u odnosu na koji tužitelj nije označio vrijednost predmeta spora, revizija je odbačena kao nedopuštena.
5. Apelant navodi da mu je presudom Kantonalnog suda povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na rad i jednakost pred zakonom. Apelant također smatra da je Vrhovni sud povrijedio njegova navedena ustavna prava pogrešnom primjenom materijalnog prava.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
7. Ustavni sud mora, prije svega, utvrditi koja je konačna odluka u predmetnom slučaju, tj. da li je apelant iscrpio sve efektivne pravne lijekove i podnio apelaciju u roku od 60 dana, kako je to predviđeno članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
8. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom
1. Pravila Ustavnog suda (vidi rješenje Ustavnog suda, broj U-15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine).
9. Iz navoda apelacije i priloženih dokumenata proističe da je apelant protiv osporene presude Kantonalnog suda izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda, broj Rev-943/04 od 1. septembra 2005. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda, broj Gž-342/04 od 9. novembra 2004. godine, donesena povodom žalbe tuženog protiv prvostepene presude.
10. S obzirom na to da je, prema obavjesti Općinskog suda, posredstvom Kantonalnog suda kompletan spis po izjavljenoj reviziji dostavljen Vrhovnom sudu 16. oktobra 2004. godine, slijedi da je apelant presudu Kantonalnog suda, broj Gž-342/04 od 9. novembra 2004. godine primio do tog datuma, a apelacija Ustavnom sudu podnesena 14. septembra 2005. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda.
11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović