Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1932/05 (V. D.)

Odluka donesena 20. 10. 2006.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1932/05

Apelacija

Odluka o dopustivosti

20. 10. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, i sudije Mato Tadić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 20. oktobra 2006. godine, u predmetu broj AP-1932/05, rješavajući apelaciju Vahida Dervišića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopustiva apelacija Vahida Dervišića podnesena protiv presude Vrhovnog suda Ferderacije Bosne i Hercegovine, broj Kvlz-110/03 od 7. jula 2005. godine, presude Kantonalnog suda u Bihaću, broj Kž-25/03 od 6. maja 2003. godine, i presude Općinskog suda u Bihaću, broj K-150/02 od 6. novembra 2002. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Vahid Dervišić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bihaća, podnio je, 5. septembra 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Ferderacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Kvlz- 110/03 od 7. jula 2005. godine, presude Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Kž-25/03 od 6. maja 2003. godine, i presude Općinskog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj K-150/02 od 6. novembra 2002. godine.

2. Presudom Općinskog suda, broj K-150/02 od 6. novembra 2002. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda, broj KŽ-25/03 od 6. maja 2003. godine, apelant je proglašen krivim za krivično djelo prevare iz člana 283 stav 1 KZ FBiH, te mu je izrečena uvjetna osuda u trajanju od 15 dana sa rokom provjere od jedne godine.

3. Apelant je Vrhovnom sudu protiv obje navedene presude podnio zahtjev za zaštitu zakonitosti, koji je presudom Vrhovnog suda, broj Kvlz-110/03 od 7. jula 2005. godine, odbijen kao neosnovan.

4. Apelant smatra da mu je odbijanjem zahtjeva za ponavljanje postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), jer je, prema njegovim navodima, u konkretnom slučaju na pravilno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primjenjeno materijalno pravo.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

6. Ustavni sud mora, prije svega, utvrditi koja je konačna odluka u predmetnom slučaju, tj. da li je apelant iscrpio sve efektivne pravne lijekove i podnio apelaciju u roku od 60 dana, kako je to predviđeno članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

7. Ustavni sud podsjeća da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelanti dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita osporavanu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Odluka kojom je djelotvoran pravni lijek odbačen iz razloga što apelanti nisu ispoštovali formalne zahtijeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje zakonskih uvjeta i sl.), ne može se smatrati konačnom. S druge strane, korištenje nedjelotvornog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana za podnošenje apelacije Ustavnom sudu (vidi odluku Ustavnog suda, U 12/01, od 5. maja 2001. godine, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 20/02).

8. Iz dosadašnje jurisprudencije Ustavnog suda i organa Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda slijedi da zahtjevi za ponavljenje pravosnažno okončanog postupka ne predstavljaju efektivne pravne lijekove sve dok nemaju uspjeha i ne rezultiraju ponovnim otvaranjem postupka. Isti princip važi i u pogledu zahtjeva za zaštitu zakonitosti. Samim tim, ovi zahtjevi ne zaustavljaju rok od 60 dana za podnošenje apelacije Ustavnom sudu, propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi, Ustavni sud, dluka broj AP-49/03 od 17. marta 2004. godine i odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, G. protiv Savezne Republike Njemačke, aplikacija broj E 10431/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (OI), broj 35).

9. Ustavni sud zaključuje da se zaštita ustavnih prava, a prije svega procesnih prava, kakva su ona iz člana 6. Evropske konvencije, ne može garantovati u postupcima u kojima apelanti koriste nedjelotvorne pravne lijekove, jer ovi postupci djelotvorno ne rješavaju pitanja iz materijalno-pravnog domena pojedinih ustavnih prava. Također, u vezi navedenog, Ustavni sud se poziva na stav bivše Evropske komisije za ljudska prava u predmetu X protiv Austrije (vidi odluku o dopustivosti povodom aplikacije broj 7761/77 od 8. maja 1978. godine, Odluke i izvještaji (OI), broj 14. strana 171. i dalje). U navedenom predmetu Evropska komisija za ljudska prava je zauzela stanovište da se član 6. Evropske konvencije ne primjenjuje na postupak povodom zahtjeva za ponavljanje postupka, jer takav postupak ne «utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe protiv apelanta». Ovaj postupak odlučuje samo o tome da li će biti odobreno ponovno suđenje ili ne. Ustavni sud bi zauzeo drugačiji stav da je prihvaćen zahtjev za ponavljanje postupka. U tom slučaju, apelant bi imao pravo na ponovno odlučenje o njegovom zahtjevu uz garanciju svih standarda člana 6. Evropske konvencije. Navedeni stav, Ustavni je sud zauzeo u svojoj odluci o dopustivosti broj AP-94/04 od 18. marta 2004. godine.

10. Ustavni sud primjećuje da je u konkretnom slučaju zahtjev za zaštitu zakonitosti odbijen, tj. osporene presude nisu ukinute i predmet nije vraćen nižestepenim sudovima na ponovni postupak u kom bi se odlučivalo o osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta. Stoga se vrijeme za podnošenje apelacije ima računati od dana kada je apelant primio presudu Kantonalnog suda, broj Kž-25/03 od 6. maja 2003. godine, koja predstavlja odluku po posljednjem izjavljenom djelotvornom pravnom lijeku u ovom slučaju, dakle konačnu odluku donesenu od strane redovnog suda.

11. S obzirom na to da je, 27. maja 2003. godine, apelantu uručena presuda Kantonalnog suda, broj Kž-25/03 od 6. maja 2003. godine, a apelacija Ustavnom sudu podnesena 5. septembra 2005. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda.

12. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1932/05 (V. D.) | Sudska praksa | Aktio