Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1999/05 (N. M.)

Odluka donesena 20. 10. 2006.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1999/05

Apelacija

Odluka o dopustivosti

20. 10. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, i suci Mato Tadić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 20. oktobra 2006. godine, u predmetu broj AP-1999/05, rješavajući apelaciju Nedeljka Mitrovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Nedeljka Mitrovića, podnesena zbog naknade štete, nastale u toku rata, na nekretninama na području Općine Bosanski Brod, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Nedeljko Mitrović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sijekovca, Bosanski Brod, podnio je, 22. septembra 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog naknade štete, nastale u toku rata, na nekretninama na području Općine Bosanski Brod.

2. Apelant navodi da je, zbog rata i ratnih dešavanja, zajedno sa svojom porodicom napustio nekretnine koje se nalaze na području Općine Bosanski Brod. Apelant se u junu 1998. godine, vratio u Bosanski Brod ali nije mogao ući u posjed kuće i pratećih objekata jer su zapaljeni i devastirani.

3. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

4. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

5. Apelant u svojoj apelaciji ističe da na nivou države Bosne i Hercegovine nije uspostavljen ni jedan organ koji bi bio nadležan da odlučuje u upravnom postupku o zahtjevima za naknadu štete za imovinu koja ne može da se vrati izbjeglicama i raseljenim licima. Apelant navodi da nije pokrenuo sudski postupak za naknadu štete jer «sudski postupak iziskuje velike troškove i takvi postupci dugo traju», a apelant navodi danema dovoljno prihoda ni za pristojan život a kamo li za advokate i sudske troškove.

6. U cilju odbrane svoga stava da predmetna apelacija ispunjava formalne kriterije u vezi principa iscrpljivanja pravnih lijekova, apelant navodi da nije pokrenuo postupak pred nadležnim sudom zbog nedostatka materijalnih sredstava. Međutim, Ustavni sud ističe, u skladu s praksom Komisije za ljudska prava pri Ustavnom sudu, da ne može uzeti ove navode apelanta kao prihvatljivo opravdanje za neiscrpljivanje pravnih lijekova (vidi, na primjer, Odluku o prihvatljivosti Komisije za ljudska prava pri ustavnom sudu, CH/02/10542, N.N. protiv Federacije Bosne i Hercegovine, od 10. maja 2005. godine, tačka 7). Naime, apelant je, prema članu 400. Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“, br. 53/03), mogao tražiti oslobađanje od plaćanja sudskih troškova, a, s druge strane, mogao se obratiti nadležnim uredima za pružanje besplatne pravne pomoći.

7. Ustavni sud konstatuje da apelant nije dokazao da tužba nadležnom sudu nije djelotvoran pravni lijek. Apelant dakle, nije pokrenuo nikakav postupak radi naknade štete, u skladu sa pozitivnim propisima, kako bi došao do konačne odluke, koja bi bila predmet pobijanja pred Ustavnim sudom, odnosno nije iscrpio efektivne pravne lijekove u smislu člana 16. stav. 1. Pravila Ustavnog suda.

8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena, ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1999/05 (N. M.) | Sudska praksa | Aktio