Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2053/05 (L. S.)

Odluka donesena 20. 10. 2006.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2053/05

Apelacija

Odluka o dopustivosti

20. 10. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, i sudije Mato Tadić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 20. oktobra 2006. godine, u predmetu broj AP-2053/05, rješavajući apelaciju Luke Savanovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Luke Savanovića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj Rev- 52/03 od 2. juna 2005. godine, i presude Okružnog suda u Banjoj Luci, broj Gž-23/01 od 8. avgusta 2002. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Luka Savanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banja Luke, kojeg zastupa Zoran Malešević, advokat iz Banja Luke, podnio je, 27. septembra 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske(u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev-52/03 od 2. juna 2005. godine, i presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj Gž-23/01 od 8. avgusta 2002. godine.

2. Osnovni sud u Banjoj Luci je presudom, broj P-297/98 od 27. septembra 2000. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda, broj Gž.23/01 od 8. avgusta 2002. godine, odbio tužbeni zahtjev apelanta, kao tužitelja, kojim je tražio da se utvrdi da je pravno valjan ugovor od 15. jula 1993. godine, kojim je kupio od Zemljoradničke zadruge «Agropromet» Banja Luka (u daljnjem tekstu: tužena) nekretnine bliže opisane u izreci prvostepene presude i da se naloži tuženoj da apelantu izda tabularnu ispravu, podobnu za uknjižbu prava svojine, a da će u protivnom takvu ispravu zamjeniti presuda.

3. Blagovremeno izjavljenom revizijom apelant je pobijao drugostepenu presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ističući da postoje nove činjenice u smislu člana 387. ZPP-a.

4. Vrhovni sud je rješenjem, broj Rev-52/03 od 22. aprila 2005. godine, odbacio apelantovu reviziju kao nedozvoljenu. U obrazloženju rješenja je navedeno da je prema odredbi iz člana 387. Zakona o parničnom postupku („Službeni list SFRJ“, br. 4/77 do 35/91, te „Službeni glasnik RS“, broj 17/93, 14/94 i 32/94), koji se primjenjivao u konkretnom slučaju, propisano da stranke u reviziji mogu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze, ako se one odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se revizija može izjaviti. Budući da apelant u reviziji nije iznio činjenice koje se odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 385. stav 1. tačka 1. i 2. ZPP-a, nego na meritornu odluku o tužbenom zahtjevu, što prema izričitoj odredbi člana 385. stav 3. nije dopušteno, revizija je odbačena kao nedopuštena.

5. Apelant navodi da mu je u postupku okončanom osporenim rješenjem povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

7. Ustavni sud mora, prije svega, utvrditi koja je konačna odluka u predmetnom slučaju, tj. da li je apelant iscrpio sve efektivne pravne lijekove i podnio apelaciju u roku od 60 dana, kako je to predviđeno članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

8. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom 1. Pravila Ustavnog suda (vidi rješenje Ustavnog suda, broj U-15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine).

9. Iz navoda apelacije i priloženih dokumenata proističe da je apelant protiv osporene presude Okružnog suda izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda, broj Rev-52/03 od 22. aprila 2005. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Okružnog suda, broj Gž-23/01 od 8. avgusta 2002. godine, donesena povodom žalbe apelanta protiv prvostepene presude.

10. S obzirom na to da je, 6. septembra 2002. godine, apelantu uručena presuda Okružnog suda, broj Gž-23/01 od 8. avgusta 2002. godine, a apelacija Ustavnom sudu podnesena 27. septembra 2005. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda.

11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2053/05 (L. S.) | Sudska praksa | Aktio